Nakon što su se stišale prve emocije i slavlje na Poljudu, dežurni komentatori na društvenim mrežama i forumima brzo su preuzeli riječ. Narativ je bio predvidljiv: "Čemu slavlje za plasman u trećerazredno natjecanje?", "Slave ulazak u grupu kao da su osvojili HNL" i slične posprdne opaske navijača kojima je europska jesen postala rutinska navika.

No, takva percepcija pati od temeljnog nerazumijevanja moderne arhitekture UEFA-inih natjecanja.

Postoji golema, strukturalna razlika između ulaska u Europu kroz Put prvaka (Champions Path) i probijanja kroz Glavni put (Main Path). Usporedba ta dva puta nalikuje usporedbi skoka s padobranom i slobodnog penjanja po stijeni bez sigurnosnog užeta: kod prvog imate nekoliko rezervnih padobrana ako stvari pođu po zlu, dok kod drugog i najmanje proklizavanje znači trenutni pad u provaliju.

Iluzija jednakih šansi: Zašto sustav štiti prvake

UEFA je reformama sustava stvorila hermetički zatvoren mehanizam koji maksimalno štiti nacionalne prvake. Kada klub u kvalifikacije uđe s naslovom prvaka države, on ima ugrađenu trostruku sigurnosnu mrežu.

Prvak u tom procesu igra isključivo protiv drugih prvaka iz zemalja sličnog ili slabijeg ranga. Može izgubiti dva dvoboja i svejedno igrati grupnu/ligašku fazu europskog natjecanja na jesen. S druge strane, klub koji u kvalifikacije ulazi kao ne-prvak s niskim klupskim koeficijentom bačen je u Glavni put (Main Path), gdje su pravila nemilosrdna.

Regionalni rendgen: Koliko je Main Path zapravo brutalan?

Da ovo nije subjektivan dojam, najbolje pokazuje surova statistika iz našeg neposrednog okruženja. Ako pogledamo sve klubove iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije u posljednje četiri sezone (od 2022./23. do 2025./26.), dolazimo do podatka koji dekonstruira onaj popularni mit s društvenih mreža: mit o tome kako su klubovi iz BiH uspjeli glatko napraviti ono što Hajduku godinama nije polazilo za rukom.

*Srbija je svoje plasmane ne-prvaka ostvarila zahvaljujući povijesnom 11. mjestu na UEFA ljestvici, koje je njihovim klubovima omogućilo direktan start u play-offu Europske lige. Odnosno, imali su osiguran padobran u Konferencijsku ligu i bez ijedne pobjede u kvalifikacijama.

Pogledajte Bosnu i Hercegovinu: Zrinjski i Borac su ostvarili povijesne rezultate, ali isključivo kao prvaci. Klubovi iz BiH kroz Glavni put nisu uspjeli ući niti jednom. U Hrvatskoj je Dinamo godinama igrao Europu kroz status nacionalnog prvaka, a jedini put kada je hrvatski klub u ove 4 godine prošao Glavni put bio je opet Dinamo, oslanjajući se na svoj ogroman, godinama građen klupski koeficijent.

Pakao nenositelja i iluzija "malog padobrana"

Kritičari će brzo istaknuti: "Hajduk je krenuo u Europskoj ligi, imao je jedan padobran" Točno. Taj jedan poraz dopušta selidbu u niže natjecanje (Konferencijsku ligu). Ono što taj "mali padobran" ne rješava jest prokletstvo klupskog koeficijenta. Kad padneš u Konferencijsku ligu i dođeš do play-offa, tvoj nizak koeficijent te nemilosrdno baca u pot nenositelja. Tu nema skrivanja. Ždrijeb ti tada servira teškaše iz liga petice, Skandinavije ili istočnoeuropske klubove.

Koliko je to opasno okruženje najbolje govori novija povijest. Hajduk je godinama padao na prvim preprekama protiv klubova kao što su Gżira, Tobol ili Ružomberok. Zanimljivo, niti jedan od tih klubova te godine nije izborio europsku jesen. Ispadali su odmah na idućoj stepenici. To samo potvrđuje koliko je teško preživjeti kvalifikacije kada nemaš koeficijent koji te štiti od ozbiljnih protivnika. Proći Main Path s dna koeficijentne ljestvice u nogometnom smislu znači preplivati ocean sa zavezanim nogama.

Zašto je ovo tek početak, a ne vrhunac?

Euforija u Splitu je opravdana, ali pravi posao tek počinje. Ulazak u ligašku fazu Konferencijske lige nije trofej kojim se sezona završava, već osnovni alat za razbijanje začaranog kruga u kojem je klub godinama zaglavio.

Ipak, ne treba se zavaravati da je jedan plasman u Europu rješenje svih problema. Slučaj Rijeke to savršeno demonstrira. Iako je Rijeka nedavno kao prvak izborila Europu i popravila svoj koeficijent, ove sezone u Main Pathu taj im kapital nije bio dovoljan da u play-offu osiguraju status nositelja pa su izvukli Midtjyllanda, zbog čega su nažalost ostali bez europske jeseni.

Bildanje klupskog koeficijenta je maraton od pet godina. Hajduk nije ovim plasmanom riješio sve svoje probleme, ali je napokon napravio onaj najteži, prvi korak prema izlasku iz koeficijentskog čistilišta.

Zaključak

Podsmjehivati se plasmanu u Konferencijsku ligu iz pozicije kluba koji uživa blagodati ugrađenih UEFA-inih padobrana lako je, ali analitički potpuno promašeno. Uostalom, nedavno smo svjedočili s kakvim se pravom i euforijom slavio povijesni uspjeh u susjedstvu, nakon što je bosanski predstavnik pokazao željeznu disciplinu na putu (Prvaka) do Europe.

Onaj tko ne razumije zašto se slavi prolazak kroz eliminacijsko sito bez prava na loš dan i sa statusom nenositelja, ne razumije kako današnji europski nogomet funkcionira. Kao jedini predstavnik iz regije koji je ove sezone uspio preskočiti prepreku Main Patha iz statusa ne-prvaka, Hajduk si je ovim uspjehom napokon osigurao temelj za prijeko potrebni europski iskorak.