Vrijeme je za rukomet: A vrijeme je i da nas krene

Piše: Luka Petković

12.01.2025., 22:07 5 min 5

HERE COMES THE SUN...

Debelo smo zakoračili u siječanj, jedini mjesec u kojem u Lijepoj našoj obitava više rukometnih znalaca, nego nogometnih izbornika. Kako inače biva na ovim prostorima, sredine nema - dakle, jedni prognoziraju kratak domet hrvatskih rukometaša na predstojećem Svjetskom prvenstvu, dok nas drugi vide, pa brat bratu, barem u finalu. Isprike "sredinašima" i njihovim realnim prognozama o četvrtfinalu.

Iako valja imati balans u životu, ovoga ću puta zauzeti stranu euforičara. Hrvatska rukometna reprezentacija može jako daleko. Ne da "može", nego mora. Dok se opjevani Portugal 2003. i tadašnja renesansa našeg reprezentativnog rukometa nije rodila iz izvrsnih uvjeta (ni blizu - od klanova unutar momčadi do krajnje razočaravajućih prvih 90 minuta na turniru), 22 godine kasnije vrata nam se otvaraju za novu renesansu. Već kada se ona 2020. pokazala kao labuđi pjev...

Imamo gotovo sve: otvoren put do nokaut faze, domaći teren do polufinala, minimalne probleme s ozljedama, sjajne ili vrlo dobre forme ključnih igrača. Ovo posljednje vrlo je važno u računici. Mario Šoštarič, sada već 32-godišnjak, za kojeg do prije dvije godine nije znala šira hrvatska rukometna javnost, sa svoga desnoga krila u Pick Szegedu ove sezone redovito bombardira najbolje svjetske momčadi u Ligi prvaka (Aalborgu 12 golova, Zagrebu 10, Barci 8, Magdeburgu 7,...) čime je zaslužio prvo mjesto ljestvice strijelaca u elitnom natjecanju sa 72 gola u deset utakmica. Pa Ivan Martinović, koji je naš udarni strijelac posljednjih godina, na četvrtome je mjestu ljestvice golgetera u njemačkoj ligi, istom prvenstvu u kojem je Dominik Kuzmanović četvrti po broju obrana. Luka Cindrić je, pak, među deset najboljih asistenata Lige prvaka u dresu bukureštanskog Dinama.

No, na jednu drugu facu bit će usmjerena svjetla reflektora. Domagoj Duvnjak igra svoje posljednje natjecanje za Hrvatsku. Duvnjak za kojeg možemo bez imalo ustručavanja konstatirati da je drugi najbolji hrvatski rukometaš u povijesti. I to u kakvoj konkurenciji! Paklenoj, da budemo u duhu nekadašnjeg nadimka naše reprezentacije. "Dule" je još na SP-u 2009. u Hrvatskoj bio jedna od udarnih karika Červarove ekipe, kada se, primjerice, Dominik Kuzmanović pripremao za osnovnu školu... Sada će mu "Kuzma" čuvati leđa, a Domagoj posljednjim plesom voditi "Kaub" - pardon, Hrvatsku - do... Što smo ono rekli? Finala? Ne bi bilo iznenađenje.

Ždrijeb nam se tako fino otvorio kao da je Gobac izvlačio kuglice prošlog svibnja u Lisinskom. U Mundijal ulazimo dvobojem s Bahreinom, pa po bodove za drugi krug idemo na Argentinu i Egipat. Nakon rutinske pobjede na startu, moglo bi uslijediti zabrinjavajuće mučenje. Iskreno, ne pamtim kad smo Argentince svladali bez poteškoća (iako sad nemaju braću Simonet), a od egipatskog Mohsena Mahmouda i njegovih dalekometnih projektila otprije dvije godine i danas mi se zavrti... Možda u "neugodnosti" protivnika i leži pesimizam jednog dijela hrvatske publike. Ali bolje Egipat, nego Danska, koju smo mogli izvući iz prvog pota.

U drugom krugu očekujemo Sloveniju, Island i vjerojatno Kubu. Od sjevernih susjeda izgubili smo u posljednja dva natjecateljska susreta (SP 2017. i "ona" utakmica za broncu te OI 2024.), no prije nekoliko dana selekcija Uroša Zormana pokazala je podosta slabosti (ili skrivala prednosti, saznat ćemo uskoro). Bez obzira na to, Hrvatska će se postaviti kao favorit u tom dvoboju, kao i protiv Islanda našeg izbornika koji, vjerujemo, priprema taktiku za svoje sunarodnjake. Uz četiri prenesena boda i slavlja nad Slovencima i Islanđanima, osigurali bismo prvo mjesto otvorivši si još malo vrata za ulazak u borbu za odličja...

Naša skupina drugoga kruga križa se s onom u kojoj bi se od nešto jačih ili puno jačih momčadi trebali naći Francuska, Mađarska i Nizozemska. Uz dužno poštovanje Nizozemcima, Mađari su jedno koplje iznad, s lijepom selekcijom u kojem je gotovo savršena ravnoteža iskustva i mladosti koja je prije godinu i pol igrala finale Svjetskog U-21 prvenstva. Francuze, jasno, očekujemo na prvome mjestu, što znači da bismo još malo odgodili potencijalni okršaj. Pobjeda nad Mađarima u četvrtfinalu njih bi nam donijela u polufinalu, 30. siječnja od 20:30 sati. Pred više od 15.000 navijača u Areni. Već mi zazubice rastu... A onda, što Bog da i sreća junačka.

Naravno, prekrasno je sada iz udobnosti neudobne stolice sanjati o polufinalu s Francuzima. Ali, zašto ne? San je ovo temeljen na određenim činjenicama koje daju nešto jasniju slike pred početak turnira. Istina, često smo prognozirali medalje i zlata, pa se vraćali s petim, šestim i lošijim mjestima. Najvažnije je da sami igrači ne lutaju u sedmom nebu, kao što je, recimo, bio slučaj pred Svjetsko prvenstvo 2021. u Egiptu. U generalki pred turnir igrački smo razbili i pobijedili tada aktualne europske prvake, Španjolce, u porečkoj Žatici u kojoj sam se imao privilegiju naći unatoč praznim tribinama. Uistinu je izgledalo bajno, predobro da bude istinito. Ulje na vatru dolili su izbornik Červar i neki igrači prognozirajući zlata i medalje. Japanci su nas na startu spustili na zemlju...

Sada pompoznih najava nema. Barem ne od igrača i stručnog stožera. Na nama je da glasno sanjamo. I čekamo Sunce koje, nadamo se, stiže. Boga ti, 12 godina prošlo je od posljednje medalje sa SP-a... Suviše predugo.

Za komentiranje trebaš biti prijavljen. Prijava Registracija

5 replika

  1. Vice
    • 13.01.2025., 10:36
    Možemo li za Duvnjaka bez imalo ustručavanja ustvrditi da je drugi najbolji rukometaš u povijesti Hrvatske? Složit ćemo se za prvo mjesto, čarobnjak je jedan. Ali za drugo mjesto je prejaka konkurencija da ne bih imao ustručavanja :)  Pako Ćavar, Saračević, Džomba, Pero Metličić, Goluža... i tako dalje, da ne nabrajam u nedogled, jer mogao bih. 
    Imamo solidnu momčad, ali ne više od toga. Zato očekivanja ne bi trebala biti prevelika. Realno se možemo i trebamo nadati četvrtfinalu, ali najviše zato jer je ždrijeb zaista dobar. Više od četvrtfinala se ne usudim niti sanjati. 
    Ali ni te slavne 2003. nismo sanjali ni prolazak skupine nakon prvih 90 minuta rukometa, pa je završilo kako je završilo. Pa neću valjda gledati SP na domaćem terenu i moliti Boga da ne ispadnemo u prvoj skupini? :) 
    2
    2
    0
    • Parma Calcio 1913
      Luka Petković
      • 13.01.2025., 11:27
      Istina, konkurencija za #2 je opaka, ali Duvnjaku bih dao malu prednost u odnosu na Ćavara, Mirzu i ostale. Dule je jedini uz Balića osvojio nagradu za najboljeg na svijetu, a igrati 16 godina u kontinuitetu u najjačoj ligi svijeta doseg je kakav nema niti jedan naš rukometaš u povijesti. U Njemačkoj ga štuju kao Boga, kad pogledam njemačke streamove uvijek u superlativima pričaju o njemu.
       
      Iskreno, za mene je Džomba #2 po doprinosu u reprezentaciji, ali gledajući širu sliku (klupsku karijeru), Duvnjak je odmah iza Balića.
      0
      0
      0
  2. Hajduk Split
    SanMarco
    • 13.01.2025., 09:37
    Jako malo pratim rukomet, nikad mi nije bio pri vrhu liste omiljenih sportova, pa volim ovako prije reprezentativnih natjecanja upiti neke informacije od ljudi koji znaju nesto o temi. Prvo sto mi je upalo u oko je "kad smo u Portugalu 2003...." To nije tvoja izmisljotina, tako pisu i razmisljaju i ostali, pa cemo i od nekih trenera, bivsih igraca ili rukometnih funkcionera cuti istu recenicu. Sve me to neodoljovo podsjeca na "kad smo igrali finale u Barceloni'92. sa originalnim Dream Team-om" ili "kad smo u Ateni'95. sisli sa postolja" i mislim da je upravo to jedan od osnovnih problema u cijeloj prici. Nikako da prestanemo zivjeti u proslosti, prihvatimo sadasnjost takvu kakva je i postavimo ocekivanja u skladu s tim. Ali kazem, rukomet pratim prilicno povrsno, pa nisam ni relevantan. Mozda se iznenadim. 
    0
    0
    0
    • Parma Calcio 1913
      Luka Petković
      • 13.01.2025., 11:19
      Mislim da se razlikuje "prihvaćanje sadašnjosti u košarci" od "prihvaćanja sadašnjosti u rukometu". Što se tiče košarke, u posljednjih 10 godina nismo se plasirali na 4 velika natjecanja, a u istom periodu ipak imamo neke medalje u rukometu. Nekih davnih košarkaških vremena prisjećaju se starci kada pobijedimo Estonce s +3, pa kažu "nekada smo ih tukli s +50". Da nekada, prije 30+ godina.
      I usput rečeno, kladionice nas drže na 5. mjestu favorita na SP-u. Ispred su, uz Francusku, još Norveška, Danska i Švedska, a budući da ne mogu sve 3 reprezentacije ući u polufinale, to nas promovira u favorite za dolazak do polufinala.
      Vjerojatno nekog vraga znaju te kladionice...
      0
      0
      0
  3. Mara
    • 13.01.2025., 07:55
    Sve stoji s onim što je napisano no problem hrvatskog rukometa je puno dublji od loše forme igrača i lošeg ždrjeba na natjecanju. Kada pogledamo malo u prošlost i osvrnemo se na igru naše reprezentacije, Hrvatska nema konkretnu igru u napadu od izbornika Željka Babića. Kada se pogleda malo dublje u zadnjih nekoliko godina sve veće pobjede naše reprezentacije na svojim leđima je izneo Domagoj Duvnjak na razini svoje individualne kvalitete. Za Hrvatsku su u međuvremenu na poziciji srednjeg vanjskog uz Duvnjaka igrali i Karačić i Cindrić svijetski priznati igrači sa osvojenim ligama prvaka. Mislim da se igra naše reprezentacije temelji na složimo čvrstu obranu, a u napadu što naprave naši najbolji igrači. 
    0
    0
    0

Novi komentari Više

Novo na kanalu Otvori

Top 10

Tribina.hr portal

Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!

Josip Korda je podatkovni analitičar i nogometni skaut, koji je uz Tribina podcast od njegovih početaka. Kao podatkovni analitičar radi u IT industriji, dok u nogometu radi kao skaut i konzultant, a trenutno je skaut za FK Sarajevo.
Josip Paušić je nogometni analitičar koji je radio u stožerima Rijeke i Gorice. Godinama je bio vanjski stručni suradnik sportske redakcije HRT-a na emisijama vezanim za velika nogometna natjecanja, a tri godine je radio kao urednik emisije Lige prvaka i glavni urednik sportskog kanala PlanetSport.
Mihovil Topić je nogometni analitičar, kolumnist i suradnik nekoliko konzultantskih tvrtki specijaliziranih za napredne metode skautinga i moderne tehnologije koje sve više pronalaze svoje mjesto u nogometu. Godinama kombinira angažman u medijima i rad s nogometnim klubovima. Ta dva elementa kombinira i na Tribini.

Social