Dinamo je otvorio sezonu na najbolji mogući način, dvije utakmice, dvije pobjede. Uspješno je svladao Slavonce (Osijek i Vukovar) i sa šest bodova dočekuje derbi s Rijekom. Rezultatski savršeno, no igrom, mislim da ćemo se svi složiti da može to i bolje.

Gostovanja na Opus Areni nikada za Dinamo nisu bila lagana. Sjećamo se svi onih Petkovićevih penala, pogodaka u posljednjim minutama i izvlačenja bodova u sudačkoj nadoknadi. Ovoga puta nije bilo toliko dramatično, ali rezultat od 0:2 sigurno ne odražava kakvo je bilo stanje na terenu tijekom većine utakmice. Utakmica s Vukovarom apsolvirana je nešto lakše, međutim u prvih 40-ak minuta Vukovar je ozbiljno zaprijetio i mogao povesti, dok je Dinamo djelovao pomalo uspavano.

U obje utakmice Dinamo je startao s devet od jedanaest novih igrača koji prošle sezone nisu bili u Maksimiru, jedino je kapetan Mišić, uz vratara Nevistića, bio starosjedioc u prvoj postavi, sigurno nešto što se ne viđa često. Neuigranost i ne poznavanje suigrača svakako se osjetila, ali to je bilo i očekivano s obzirom na velike promjene. Neki su na ovom malom uzorku pokazali da će ako tako nastave biti istinska pojačanja, dok su drugi pak ostali dužni.

Imamo bekove...

Prije svih Moris Valinčić. Desni bek koji je došao iz Istre nije odradio cijele pripreme s ekipom, imao je problem s metatarzalnom kosti. Osim toga poziciju desnog beka čvrsto je držao RPG, jedan od standardnijih igrača u prošloj sezoni punoj uspona i padova. Tako da sam bio iznenađen kada sam ga vidio u prvih 11. Iskreno, mislio sam da će njegova primarna zadaća biti rezerva spomenutom Pierre-Gabrielu, da je doveden da pojača konkurenciju. Jesu li priče oko Gabrielova ugovora utjecale na odluku da Valinčić postane prva opcija na desnom beku, ili se nametnuo Kovačeviću na treninzima, nije ni bitno. Opravdao je je povjerenje i čvrsto zgrabio priliku koja mu se pružila. Sudjelovao je u oba pogotka, u drugom fenomenalno asistirao te imao još dva odlična udarca; dok s druge strane nije pružio previše prostora opasnom Omeroviću. Ali osim toga impresionirao je čvrstinom (100% osvojenih duela na tlu i u zraku), požrtvovnošću, i snagom. Onakav sprint i proboj po desnoj strani te zatim asistencija u 85. min je stvarno izgledalo impresivno. Protiv Vukovara možda nije toliko impresionirao ali opet je sudjelovao kod drugog pogotka predasistencijom.

Upravo ta Dinamova desna strana s Lisicom i Valinčićem impresionira i pomalo iznenađuje, jer na pripremama nismo to vidjeli. Jasno je da se odlično poznaju i razumiju i samim time im je i prilagodba olakšana, možemo se samo nadati da će se i ostali igrači tako dobro razumjeti i pokazivati to na terenu uskoro.
S druge strane Matteo Perez Vinlof je samo potvrdio ono što je pokazivao i u pripremnim utakmicama. Mladi Šveđanin za sada pokazuje da pozicija lijevog beka više nije Dinamova „rak rana“. U obje utakmice je zamijenjen oko 70. minute, ali ne zato što je bio loš ili umoran, mislim da Kovačević želi i Godu zadržati u natjecateljskom ritmu za period kada krene Europska liga. Goda je isto tako pokazao da se na njega može osloniti i da na lijevom beku u Dinamu više neće biti „krpanja“.

... i forove što daju golove

Dion Drena Beljo i Sandro Kulenović odlično su otvorili novu sezonu. Beljo kao potencijalno najskuplje pojačanje Dinama u povijesti nosi veliko breme na leđima. Čini mi se za sada kako nema problema s time, protiv Osijeka je pružio sve što je mogao, pogodio okvir gola, hrvao se s Osijekovim stoperima dok nije zaradio puknuće arkade i izašao iz igre. Protiv Vukovara se prvi put upisao u strijelce iako to nije bila partija za pamćenje. Polako, treba i Belji vremena za prilagodbu, ali u njegove kvalitete najmanje sumnjam. 
Kulenović s druge strane toliko osporavan i propitkivan, nakon što u prošloj sezoni zabije 22 gola u svim natjecanjima, i to ne kao prva špica tijekom cijele sezone, klub opet dovede dva nova napadača i ne pruži ti povjerenje. Vjerujem da bi svakome to bilo frustrirajuće i da bi svatko osjetio nezadovoljstvo. Međutim Kule opet pokazuje svoj karakter i bez pogovora ulazi s klupe i zabija pogodak u obje utakmice. Imati takvog igrača u svlačionici je pravo bogatstvo. 

Dužnici

Naravno da je uzorak premali i da je prerano suditi, ali ono što smo u prve dvije utakmice vidjeli od Villara i Ljubičića nije dovoljno za igrače njihova renomea. Njima je možda i najteže uklopiti se i prilagoditi se novim suigračima jer su upravo oni ti koji ih sve „povezuju“, ali od igrača koji su igrali lige petice očekujemo više od ovoga što su pokazali u prve dvije utakmice. Otvaranje igre i izlazak iz protivničkog pressinga mora biti bolji, često se čini da ako je Mišić odsječen, Dinamo nema mehanizam izlaska. Ljubičić igra tu nešto ofenzivniju rolu i sudjeluje u pressingu na zadnju liniju suparnika s napadačem. Vjerujem da će sve to izgledati sve bolje i bolje svakom sljedećom utakmicom, dajmo im vremena.
Ali vremena im možda neće dati igre Luke Stojkovića. Plava sedmica je obje utakmice počeo s klupe i u obje zamijenio Villara i u obje utakmice pokazao da je zaslužuje biti u prvih 11. Protiv Osijeka je upravo njegovim ulaskom (i u isto vrijeme izlaskom Vrbančića kod Osijeka) Dinamo napokon slomio Osijek i počeo dominirati. Dok je protiv Vukovara isto tako unio živosti u igru i onu svoju „divljinu“. Stojković jednostavno mora igrati, on je trenutačno igrač s možda najvećim prodajnim potencijalom u Dinamovu sastavu, igrač koji je prošlo proljeće bio nositelj Dinamove igre i igrač koji za razliku od ostalih Dinamovih veznjaka donosi nešto drugačije. Tako da vjerujem kako će već u sljedećoj utakmici protiv Rijeke početi u prvih 11.

Za kraj, Dinamo je dobro otvorio sezonu, rezultatski, što je najvažnije, ali vidi se da tu ima još puno prostora za napredak. Slijedi ogled protiv prošlogodišnjeg prvaka koji dolazi nakon teške utakmice u Irskoj; tako da očekujem predstavu u kojoj će se Dinamo nametnuti od prve minute, a ne čekati poluvrijeme, u kojoj će ponovo sačuvati mrežu i pokazati tko je prvi favorit za titulu, jer ju navijači hoće, već ove godine.