Jako malo pratim rukomet, nikad mi nije bio pri vrhu liste omiljenih sportova, pa volim ovako prije reprezentativnih natjecanja upiti neke informacije od ljudi koji znaju nesto o temi. Prvo sto mi je upalo u oko je "kad smo u Portugalu 2003...." To nije tvoja izmisljotina, tako pisu i razmisljaju i ostali, pa cemo i od nekih trenera, bivsih igraca ili rukometnih funkcionera cuti istu recenicu. Sve me to neodoljovo podsjeca na "kad smo igrali finale u Barceloni'92. sa originalnim Dream Team-om" ili "kad smo u Ateni'95. sisli sa postolja" i mislim da je upravo to jedan od osnovnih problema u cijeloj prici. Nikako da prestanemo zivjeti u proslosti, prihvatimo sadasnjost takvu kakva je i postavimo ocekivanja u skladu s tim. Ali kazem, rukomet pratim prilicno povrsno, pa nisam ni relevantan. Mozda se iznenadim. 

Sve stoji s onim što je napisano no problem hrvatskog rukometa je puno dublji od loše forme igrača i lošeg ždrjeba na natjecanju. Kada pogledamo malo u prošlost i osvrnemo se na igru naše reprezentacije, Hrvatska nema konkretnu igru u napadu od izbornika Željka Babića. Kada se pogleda malo dublje u zadnjih nekoliko godina sve veće pobjede naše reprezentacije na svojim leđima je izneo Domagoj Duvnjak na razini svoje individualne kvalitete. Za Hrvatsku su u međuvremenu na poziciji srednjeg vanjskog uz Duvnjaka igrali i Karačić i Cindrić svijetski priznati igrači sa osvojenim ligama prvaka. Mislim da se igra naše reprezentacije temelji na složimo čvrstu obranu, a u napadu što naprave naši najbolji igrači. 

Pravilo koje bih uveo, a o kojem je govorio i Joža na tribini, jest da svaki igrač koji zatraži liječničku pomoć i time uzrokuje prekid igre mora napustiti teren na dvije minute i ne može se vratiti u igru prije isteka tog vremena. Ako igrač doista treba medicinsku intervenciju, onda mu dvije minute neće predstavljati problem. Vjerujem da bi takvo pravilo značajno smanjilo simuliranje i nepotrebno odugovlačenje, što me osobno jako iritira.

Prijedlog za zaledje onda? Ja bi ostavio poluautomatsko, to mi je najmanje utjecaja ima 

Što Miho, što si tvrda srca? 

Što se tiče pravila zaleđa mislim da te priče od nekoliko centimetara ne drže vodu, jer u kojem trenutku onda treba povući granicu, na 5cm, 10cm, 50cm? Uvijek će netko u nekom trenutku biti centimetar u zaleđu gdje god se granica postavila. Naravno, uz pretpostavku da se može odrediti točan trenutak odigravanja lopte. U slučaju kada je to trenutak koji nije zabilježen između dva framea zbog manjkavosti opreme (čitaj HNL) onda se slažem da napadaču treba dati prednost (što mislim da i je na neki način zapisano u pravilima).

Tri kornera penal

Drago mi je da ti se sviđa tema i da, ima tu itekako prostora za detaljniju analizu. Tesko je uspoređivati razlicita vremenska razdoblja. Ovo spada u onu sferu kad se uspoređuju igraci iz razlicitih era. Ma jasno je da su danas bolji, brži, jači, takticki obuceniji. Svaki sport, pa i nogomet je evoluirao. Oprema je bolja, prehrana i zivotne navike sportasa su urednije i bolje. Ali sto bi bilo da stavimo talent nekog Pelea, Cruyffa ili Maradone u danasnje uvjete, ili obrnuto. Nikad necemo znati, ali zato i golica mastu. Dobro, za Diega mozemo pretpostaviti, mada ni gram vise nije sto je bio. 

Ovo i jest razlog zasto volim tribinu. Ispratim ja i neke druge podcaste, ali po komentarima ispod vidis kakva se ekipa okuplja tamo, a kakva ovdje i nema mi nista draze nego razmjeniti misljenja o temi, posebno ako je sportska, sa ljudima koji barataju materijom i koji mogu argumentirano iznjeti svoje misljenje. Pa i ako se necemo sloziti, a ja i ti cemo se sloziti. Dežulović mi ne spada u kategoriju omiljenih autora i tolika kolicina mrznje prema svemu sa hrvatskim predznakom mi se bas jako gadi, tako da sam i spomenutu knjigu preskocio jer su me dovoljno puta njegovi tekstovi iznervirali, da otprilike mogu pretpostaviti sto bi me unutra docekalo. 
Lijepo si detektirao i da volim prcat, mada bi se slozili i oko Građanskog. Mislim da se '91. nije islo u onu neprirodnu i tesko izgovorljivu kombinaciju dva rivala HAŠK Građanski, nego da se klub preimenovao u Građanski, da bi se to mozda i "primilo" među navijacima, mada je tesko tako nesto tvrditi, posebno sa ovakvim vremenskim odmakom. Stasale su nove generacije koje su odrasle uz Dinamo, a oni koji su se jos sjecali Građanskog su bili u poznim godinama. Ali svakako bi to bila sretnija varijanta nego HG ili kasniji pokusaj kopiranja austrijskog modela sa Croatijom. 
Bio sam i ja na tom Anderlechtu, zapravo mi je to bila prva utakmica na Poljudu na kojoj sam bio i sjecam se golova Butorovica i Pralije, koji je u toj utakmici igrao lijevog beka. Prva utakmica Hajduka koju sam gledao uzivo (ne na TV) je bilo cetvrtfinale kupa 1990. protiv Rijeke u Dubrovniku posto je Poljud bio suspendiran. A najranija sjecanja kroz maglu su mi s kraja osamdesetih, kad se u mom domu odma nakon Hajduka, navijalo za Dinamo. To su neka druga, romanticnija vremena.
 

Naslov je sprdnja na omiljenu jugonostslgicarsku tvrdnju kako se u Jugi moglo spavat na klupi a danas zivimo okruzeni kriminalom, nije bilo nezaposlenih i ostale utopije. I Pinta i Duspara je vole ubacit u neku random temu, posebno Pinta kad popizdi i izgubi sve kompase. Tko je autor, ne znam. Osumnjicio bi Jergovića ili Tomića ako moram nekog, oni su mi taj đir.