Osobno mi se ne sviđa Gorica u 3-4-1-2 kakva je i bila početna ideja Carevića u ovoj utakmici, iako mi je jasno da se time igra prilagođava Ercegu, odnosno dodaje mu se partner u napadu, što u 4-2-3-1 nebi bio slučaj. Kasnije je Carević i sam izjavio da su prešli na igru s 4 iza kako bi smanjili deficit na bokovima.
Složio bi se da je trebalo ubaciti Kolara umjesto Čuića, igrača koji bi možda otvorio dubinu za Ercega. Žao mi je da igrač kakav je Mateo Leš, bar zasad, nema prostora u ovoj ekipi, mislim da bi trebao imati, naravno ako bi se igralo s 4 iza, u igri s 3 može igrati jedino umjesto Krizmanića. Isto tako otvara se pitanje pozicije Ndockyta.
No pričekajmo još neko vrijeme prije konkretnih zaključaka. Svakako će biti zanimljivo vidjeti Goricu u narednim utakmicama kad se sve skupa još malo posloži, a i na nekim boljim terenima koji će dozvoliti konkretniju igru će sigurno bolje izgledati. 

Top tekst. Hrvati vole uspjeh, a ne sport. Nažalost, tako je

Arsenal nije mjerilo, pa ne bi trebala biti ni Istra. U biti dvije utakmice ne smiju biti mjerilo, nebitno o imenu i rejtingu protivnika. Ali, neke stvari se ipak daju ocijeniti nakon ove utakmice. 
U prvom poluvremenu jedina promjena koju sam primjetio jest pokušaj visokog presinga koji nije funkcionirao, niti je bivao izveden kako treba. Istra ga se lako oslobađala i iznosila loptu iz svoje polovice. Međutim, očito je u poluvremenu na meniju bila jezikova juha pa je taj pritisak u drugom dijelu bio puno konkretniji, agresivniji, i iako nije urodio direktno golovima u nekoliko navrata je Dinamu donio šanse. Općenito je u drugom poluvremenu, nevezano za ta dva gola, agresivnost Dinama bila na puno većem nivou. Rezultiralo je time da Istra u drugih 49 minuta nije uputila niti jedan udarac prema golu Nevistića. 
Nevistić... naravno da kod gola mora reagirati bolje. Ali, ako je prva stativa pokrivena - a mislim da je u ovom slučaju bila (Franjić), onda Nevistić nije apsolutni krivac. Pa čak ni pola krivac, jer zato stavljaš igrača na prvu stativu - da spriječi ovakve situacije. A kad već spomenuh Franjića, on mi je najugodnije iznenađenje večeras. Istina da je zbog grčeva morao napustiti igru, ali do tada jako aktivan, prodoran, jednom rječju - dobar. Ako se po jutru dan poznaje... ali, izbjeći ću i ovdje da sudim nakon jedne utakmice. Sve u svemu, najbitnija su naravno tri boda, i hrabri drugo poluvrijeme. Prvo je bilo isto kao i pod Bjelicom, ali drugo mi ulijeva nadu da ćemo i ovog proljeća biti u stanju nanizati 7-8 pobjeda. 
Što se Istre tiče, Garcia je u manje od tri tjedna gotovo potpuno transformirao momčad. Već su bili vidljivi određeni automatizmi u igri, posebno u tzv. build-upu. Nejasno mi je kako taj čovjek nije uspio u Portugalu, ali nisam ga tamo pratio pa ne mogu ništa konretno o tome reći. Kod njih je situacija suprotna - njima prvo poluvrijeme ulijeva nadu. Prilično sam siguran da sa borbom za ostanak neće imati puno posla, iako to trenutno tako izgleda. 

Jesmo li svi podcijenili Šibenik? Jesmo li na taj način u njima probudili onaj famozni dalmatinski dišpet, pa će nam sad svima pokazati tko će ispasti iz lige, a tko u njoj ostati? 
Vidio sam rezultat i da je gost odigrao zadnjih 20 minuta sa igračem manje. Bio sam siguran da su izvukli bod kao što su na početku sezone odnijeli sva tri sa Pampasa. Jutros gledam snimku i ne mogu da vjerujem šta vidim! Zapravo je Osijek izvukao bod!
I ljudi moji: Šta je ono odigrao Santini? Svaka čast veteranu i bivšem reprezentativcu, ono je bilo za uzor svakom mladom igraču! Napisah ja neki dan u svojoj najavi drugog dijela sezone da Šibenik neće ispasti bez borbe, ali da su uopće u stanju odigrati kako su sinoć odigrali nisam mogao zamisliti. 
Jedna je utakmica, i nisam od onih koji će nakon jedne utakmice mijenjati mišljenje. I dalje smatram da im je kadar najtanji u ligi, ali ako budu igrali ovako hrabro, borbeno, momčadski, u meni će imati navijača. 
Osijek? Jedna je utakmica, opet ponavljam. Ali, nije njima prva ove sezone gdje su izgledali beskrvno. I tu i dalje stojim kod mišljenja da će osvojiti četvrto mjesto, ali ono sinoć nije bilo ohrabrujuće. 
I opet zvižduci, i to čak i kod vodstva. Jasno mi je da se igralo loše, da su Šibenčani dominirali, ali ne mogu shvatiti da je navijač Osijeka toliko nestrpljiv. Pobogu, ne bi da su naviknuti na naslove i igranje u ligi prvaka, pa sad nešto razočarani zvižde nakon 20 minuta... 
 

Slažem se s tobom, da me nebi krivo shvatio. Zato sam odmah naglasio da ja ovu trenutnu situaciju gledam samo iz perspektive novaca.
Imaš tu i slučaj gdje je kolega s posla kupio ulaznicu sebi i ženi pa na kraju on morao sjediti na stepenicama jer eto ulaznice.hr ne zna da su sjedalo 55 i sjedalo 56 u tom redu odvojeni ulazom (ne stepenicama, nego čitavim ulazom).
Također lakše je izdvojiti 40-60 eura kad Hrvatska igra i pobjeđuje, a tada će se neko i iz Osijeka uputiti prema ZG areni. Sad kad sam pogledao, vidim da zapravo prodaju paket za sve 3 utakmice taj dan, a trenutno na raspolaganju su samo one od 90 EUR.
Što se tiče Rijeke, baš je Jeličić jučer na podcastu spomenuo: "svi se žale na skupe ulaznice i preplate, imaju minus od 5 miliona, pa kad prodaju Galešića onda se navijači čude". Tako da, definitvino nije sve crno i bijelo.
Prije koju godinu je Šapit spomenuo da su ga pred Cibonom pitali zašto samo ne prođe i to je komentirao u kontekstu toga da svi samo gledaju kako uštedjeti tih 20 kuna za ulaznicu, a ne razmišljaju da time daju podršku lokalnom klubu.

Jasno je i meni da cijene ulaznica za pojedine događaje igraju ulogu. Vidi primjer Rijeke koja je prošlu sezonu bila negdje na 75% popunjenosti u prosjeku, a vidi sada kad ne može ni na 50%. Isto tako mi je jasno, i čak podržavam, da ljudi ne žele da ih se u zdrav mozak. Da imaš komfor kao na Allianz Areni, pa onda ajde inekako... sve stoji. Ali kako onda da se može otići u Kranjsku Goru i navijati za Zrinku sad, nekad Janicu i Ivicu? Ali samo ove godine, kada znaš da Zrinka ima šansu za pobjedu. Prošle godine nije bilo toliko Hrvata. Da ne spominjem Rusiju i milijun čartera 2018. ili neke druge događaje gdje se sumanuto tražila karta više kad bi naši došli do nekog polufinala. Znači, nije (samo) do novca. 
I ponovit ću ponovno - čast izuzecima, da ne bi bilo da smo svi isti :) I naravno da Nijemci ne trebaju biti uzor, ali eto imao sam taj primjer bivšeg suradnika, a i činjenica je da kod njih o kojem god sportu se radi viđamo puna gledališta. 

Sportaši su zamijenili hajduke ili uskoke za koje bi navijali kada bi uništili turski konvoj, ali sami po sebi nemamo kulturu bavljenja sportom, a niti praćenja sporta. U konačnici sport je još jedino nacionalno ostalo u ovoj državi pa je i poligon ljudima za to, jer nema te dimenzije u kulturi, filmu, politici itd. 

Sportska kultura u Hrvatskoj ne postoji. Ne postoje niti navijači, bilo klupski, bilo reprezentativni.

Imam kolegu u Rostocku koji ide na sve utakmice FC Hanse, a na prvi pogled čini se kao čovijek koji neide dalje od svoje tipkovnice računala. U zadnje vrijeme dosta prati i odbojku, stalno objavljuje slike iz dvorane u svojem mjestu. To pokazuje tu sportsku (lokalpatriotsku) kulturu, a nju je definitivno lakše gratiti u uređenim mjestima i državama u kojima nije problem izdvojiti euro ili dva za napojnicu pa tako i 15 eura za ulaznicu.
Većinu svojih rasprava najčešće svodim na novac, na primanja i davanja, tako ću i ovu repliku na članak. Jako je lako propovijedati o važnosti zdrave prehrane u đaka, a zaboraviti da je roditeljima koji imaju smjene od 10 sati jednostavno lakše ostaviti dijetetu 5 kuna u vitrini, da u školi pojede sendvič svaki dan. Isto tako je lako govoriti o praznoj dvorani, kada su jedine ulaznice na raspolaganju one od 60 eura, a sportske dječje tenisice u Decathlonu (Adidas) su po cijeni od 25,99 EUR.
Prije koju godinu išao sam na dosta utakmica Lokomotive na kranjčevićevoj, zašto ne, vodio sam i prijatelje, najčešće i curu, tamo sam se prvi puta slikao sa Kordom i Mihom, prekrasne su to uspomene. Jednom prilikom sa nama je išla i sestra od cure, jer ionako nije imala šta raditi, a onda su cijene ulaznica skočile na 15 EUR. Sva sreća ja si to mogu priuštiti, ali na utakmice neću ići iz principa i radije pozovem ekipu u stan pa za 15 eura kupim čipseva i sokova.
U konačnici, kad smo već kod te sportske kulture, pa nisu jednom kod mene doma kod roditelja došli gosti na kavu, piće i priču, a na kraju odgledali cijelu utakmicu Hrvatske rukometne reprezentacije i objašnjavali nama djeci kako se igra, a kako se ne igra rukomet. U većini slučajeva morali smo smanjivati stručne komentatore kako bi bolje čuli što naša susjeda/kuma/rodica ima za reći. Dan danas mi je žao Kopljara i svega izrečenoga od kume. Siguran sam da je ona odgledala te rtske otoke preko malog ekrana i strastveno navijala kao i prije 10 godina.

Slažem se s Vicinom generalnom idejom o nepostojanju sportske kulture. Odlična usporedba s Njemačkom koja baš ima izraženu sportsku kulturu. Ali naravno da ima smisla i ovo što kaže Obični fanatik. Potrebno je stvoriti ozračje u kojem bavljenje sportom nije (samo) način dostizanja bogatstva nego nešto puno više. Sport je (1) zdrav i (2) dio kulture. Bez pridjeva "sportske". Otići na utakmicu rukometna prvenstva jednako je kulturan događaj kao i otići u kazalište na dramski komad. Mi to nikako da shvatimo.

Razmaženi. Ja bih to tako nazvao. Ne strogi. 
Uspjehe imamo, tj. imaju ih naši sportaši, ali ti uspjesi nisu plod nekog sustava ili toga što smo "sportska nacija", nego su pojedinci trudom, odricanjem i krvavim radom došli do nekih visina. Ali to je za neku drugu raspravu. Otići na utakmicu, podržati sportaša, za mene je stvar (sportske) kulture. Ako ti je imalo stalo do sporta, naravno. 
I evo, nije da želim isticati sebe, ali sutra ću zapaliti 250 km u jednom smjeru da bih podržao rukometaše, razočaran što je dvorana jučer bila prazna. Uz odavanje časti onima koji su bili tamo. I jest, ulaznice su skupe, jasno mi je. Ali majka mu stara, pa svjetsko je prvenstvo! I ako Island pobijedi, a u ovom trenutku su favoriti protiv nas, neću fućkati niti j nekome majku. Otkud mi pravo?