Što je pošlo po krivu?

Sezona se bliži kraju, a sve više je realno da će i ove sezone Hajduk ostati bez naslova prvaka. Čini se kako je ove sezone to zaista bila sjajna prilika, ali jednako tako sami kraj prvenstva je otkrio sve ono o čemu su mnogi i na samom početku pričali. Nedostatak mehanizama u igri, profilni disbalans u momčadi, postavljanja igrača na neprirodne pozicije - vjerojatno su koštali Hajduk još jedne neuspješne sezone i pokazali se kako se dugoročno s lošom igrom ne mogu osvajati prvenstva. Ruku na srce, nijedna od prve tri momčadi se ne može pohvaliti igrom dostojnom prvaku, ali netko ipak mora izvući deblji kraj - i to najčešće bude momčad koja ima uz lošu igru i neke druge nedostatke (nedostatak kvalitete, balansa, ozljede, itd.). Za Hajduk se definitivno može reći da ozljede nisu bile problematične ove sezone, što se ne može reći za prethodnu, ali što je onda sada pošlo po krivu?

Nedostatak kvalitete i balansa

Što za mene znači kvaliteta, a što balans? Zašto su neke Gattusove odluke bile tako nelogične, a opet logične? U ovoj momčadi, vjerojatno možemo lako definirati da na nekim pozicijama nedostaje kvalitete (krilne pozicije), ali jednako tako nedostaje i balans (vezni red). Tijekom ove sezone, mogli smo primijetiti da je upravo Gattuso pokušavao pronaći balans u veznom redu uz žrtvu kvalitete (Anthony Kalik), a kvalitetu je pokušavao pronaći kroz formu (traženje i rotiranje krilnih igrača). Za mene, nije pronašao ni jedno, ni drugo.

Osnovni balans koji Gattuso nije tražio (ili nije mogao - nije jasno iskomunicirano) jest upravo u poziciji defanzivnog veznog koji je, uspostavilo se, kronično nedostajao ovoj momčadi. Igrač profila Mihael Žaper (Josip Radošević) je trebao donijeti potrebnu trku u defanzivnoj tranziciji, a ofenzivna tranzicija je mogla i trebala funkcionirati uz pomoć kreativnih mogućnosti Ivana Rakitića i Filipa Krovinovića ili uz pomoć Rokasa Pukštasa kroz iznošenje lopte. Drugim riječima, postojali su različiti profili na pozicijama broj 8 (Rakitić, Pukštas, Krovinović, Sigur) koji su se mogli koristiti uz jednu poziciju broj 6 u već navedenim imenima.

U današnjem nogometu, teško je raditi stepenice iznad bez krilnih igrača koji donose razliku na terenu. Pod nedostatkom kvalitete, najviše bi se osvrnio na to da su Hajdukovi krilni igrači premalo donijeli golova i asistencija klubu, te se na taj način nisu dovoljno priključili Marku Livaji (koji ima još jednu nerealno dobru sezonu) u trenucima kada on to nije mogao sam. Činjenica da je Yassine Benrahou tri kola prije kraja prvenstva i dalje drugi najbolji strijelac kluba s tri pogotka, jako je zabrinjavajuća što se tiče ofenzivne statistike ostalih igrača. I tu najviše dolaze do izražaja igrači koji igraju krilne pozicije, ali u formaciji 4-2-3-1 i takozvane "polušpice", tj. broj 10. Šego, Bamba, Kalik, Rusyn, Durdov, Brajković i Biuk nisu imali dovoljan statistički (ali najčešće ni igrački) poguranac momčadi, te nisu pomogli Marku Livaji u pohodu na titulu prvaka.

Nelogične i krive uloge igrača

Postavljanje većeg broja igrača na neprirodne pozicije i to redom:Kalik - polušpica, lijevo krilo, desno kriloSigur - desno kriloMelnjak - desni bekHrgović - desni bekRakitić/Krovinović - defanzivni vezni...

doveli su do jako nelogičnih i kompliciranih situacija na terenu. Takvi problemi se najčešće vrlo jednostavno riješe s promjenom trenera, ali trajne posljedice na igrače i na prodajnu moć na tržištu ostaju. Ponavljam, trener je najvjerojatnije da pronađe balans u momčadi radio određene rotacije u pozicijama igračima, a u nekim slučajevima vjerojatno i da pošalje poruku sportskom segmentu da mu na određenim pozicijama nedostaju kvalitetniji igrači. Svakako, u situaciji kada imaš kadar za nekakvu drugu postavku (3-5-2, 4-3-3, ili nešto treće), možda je nekad bolje i to pokušati, a ne držati se kao pijan plota iste taktike koja kroz čitavu sezonu ne funkcionira. Kao što sam već rekao, srećom ovo je jedna od stvari koja se može lakše ispraviti (bez kadrovskih promjena), ali se jednako tako ne smije pogriješiti s trenerom za kojeg Hajduk mora biti svjestan da može iskoristiti najbolje već postojeći kadar i profil igrača.

Mladost, karakter, pritisak, želja...

Uz gore navedene probleme, postoji tu i nešto od onih navedenih u naslovu. Sve se to može svrstati pod kategoriju kvalitete, ali vrijedno ih je izdvojiti jer sigurno dovode do značajnih gubljenja bodova. Primjer tome su tri crvena kartona u posljednjih pet utakmica, vratarske amaterske pogreške (možda nekad i zbog prevelikog samopouzdanja?), slaba realizacija, itd. Sve od toga, vrijedno je spomenuti još jednom i može biti jedan mali komadić u slagalici koja će i ove sezone ostati nesložena.

Što treba učiniti da opet ne pođe po krivu?

Treba biti strpljiv. Pod strpljiv, sposoban čekati ponovno novu priliku jer ona možda neće doći već sljedeće sezone. Možda neće doći sljedećih pet sezona, ali to ne znači da treba srljati i raditi stihijske odluke. U jednoj takvoj teškoj sredini, nije lako neraditi stihijske poteze, ali to dugoročno dovodi do problema koji su se i sada dogodili. Treba ponovno postepeno graditi momčad i koristiti prilike na tržištu ukoliko se ukažu, međutim ne smije se pretjerati u riziku i dovoditi klub u financijski preneugodne situacije. Pokušati prodati veći dio igrača nadolazeći prijelazni rok i nadomjestiti ih s dokazanim HNL igračima s određenim dijelom od prodaje. Da, potrebno je riskirati za neke igrače unatoč financijskim problemima jer ukoliko se nešto ponovno ne uloži natrag nakon silnih prodaja, to potencijalno može dovesti do vraćanja pet stepenica nazad. No, koji su to igrači koje treba pokušati prodati, a koga angažirati? Što treba napraviti prije toga?

Sportski direktor

Prije samih prodaja, potrebno je razmisliti o poziciji sportskog direktora. Ima li on dovoljno dobre i jake kontakte kako se mislilo prilikom njegovog dolaska? Pri samom dovođenju, naglašeno je da bi njegova primarna zadaća trebala biti rad na prodajama igrača. Iz više izvora, polako dolazi do informacija činjenica da njegovi kontakti i nisu baš tako raznoliki, i da je zapravo pitanje je li on uopće toliko uspio iskoristiti svoju internacionalnu karijeru u City grupaciji. Ovdje mi je teško dati nekakvu konačnu odluku, nisam siguran treba li klub ostati pri trenutačnoj opciji ili se osloniti na domaće rješenje koje se nudi u jednom klubu iz Pule...

Odlasci

Igrači kojima ističe ugovor su:

Trajkovski (ne produžiti), Kalinić (produžiti za plaću trećeg vratara - slučaj Subašić, uprotivnom ne produžiti), Elez (produžiti uz veliko smanjenje plaće - u rangu 4. stopera), Letaj (ne produžiti), Đolonga (ne produžiti), Rakitić (produžiti)

Igrači kojima ističe posudba i ne treba je obnavljati:

Biuk, Rusyn, Mlakar

Igrači koje treba pokušati prodati:

Sigur, Prpić, Lučić, Šarlija

Igrači koje treba pokušati posuditi:

Capan, Brajković, Jurak

Ostanci

Što se tiče ostanaka, želja bi bila ostaviti Pukštasa i pružiti mu ponovno jednu pravu sezonu, iako zbog financijske situacije - možda će to biti nerealno. Marko Livaja i Filip Uremović su udarne violine kluba i trebalo bi ih se nekako pokušati zadržati u klubu. Durdov bi trebao imati barem još jednu HNL sezonu, ali i on je vjerojatno igrač kojeg će se teško moći zadržati. Nedostatak mu je brzina, ali u kombinaciji s Bambom, trebao bi se odlično nadopunjavati ovisno o protivniku protiv kojeg Hajduk igra. Na lijevoj strani se klub treba osloniti na svježe dovedenog Šegu (ništa drugo ne preostaje), te uz potencijalni moneyball transfer (kao što to odlično radi Istra) koji bi trebao stvarati konkurenciju na poziciji. Zbog manjka igrača u veznom redu, potrebno je zadržati Krovinovića, Rakitića i Kalika kao zamjenu, te Žapera ukoliko je zdravstveno sposoban. Što se tiče lijevog bočnog, za iduću sezonu vjerojatno će biti potrebno ostati na Diallo-Melnjak kombinaciji u slučaju da Hrgović bude prodan, ali njegov ostanak je možda i realniji od Pukštasovog jer najvjerojatnije barem jedan od njih će morati otići.

Dolasci

U slučaju prodaje Lučića, potrebno će biti nadomjestiti vratarsku poziciju, a tu se kao najrealnije i financijski dobro rješenje nameće domaći dečko Ivan Banić. Za desnog beka, moja je ogromna želja Frane Maglica iz Varaždina. Također momak koji je rođen u Splitu, ima odličnu sezonu iza sebe i visinom pokriva velike nedostatke u balansu momčadi što se toga tiče. Jako je dobar u duelima, ofenzivno je također iskoristiv, a defanzivno djeluje jako stabilno. Ostale opcije poput Valinčića i Karačića djeluju skuplje i vjerojatno nerealnije. Što se stoperskih opcija tiče, tu će najvjerojatnije trebati dva nova igrača. Jeftina solucija bi bila dovesti Morrisona iz Šibenika koji će najvjerojatnije ispasti iz lige, a samim time i cijena je manja. Za drugu opciju, idealan bi bio netko od dvojca Koski-Marešić, no oni su vjerojatno preskupi igrači za Hajdukove gabarite. Krizmanić je zanimljiv igrač od igrača kojima ističe ugovor ove sezone kao lijevonogi stoper i zamjena za Prpića. Najteže će biti pronaći igrača u srednoj liniji iz HNL bazena, i tu će se najvjerojatnije trebati okrenuti prema internacionalnom tržištu, s obzirom da je propuštena prilika za dovođenje Radoševića i/ili Lončara na zimu. Kao zanimljiva backup opcija na više pozicija, nameće se pitanje Alena Grgića kao takozvanog "squad playera" koji jako dobro može poslužiti, a istiće mu ugovor na ljeto. Uz puno mladih igrača, dodatno iskustvo može dobro poslužiti, pogotovo na spornim krilnim pozicijama, a ne treba biti toliko skeptičan oko iskusnih HNL igrača. Za napadačko rješenje, tu će trebati prava sposobnost sportskog direktora da se ne ponovi Trajkovski, a da se ponovi Umut. Igrač koji napada dubinu, a spreman je biti nekad i zamjena, nameće se kao idealno rješenje uz Marka Livaju.