Još jedna sezona je završila. Još jednom je Hajduk pokazao da nije dorastao velikim uspjesima i osjećaj razočaranja je prisutan, ali i dodatno pojačan brojem bodova koji je bio potreban da se izravni konkurenti na kraju sezone nađu ispred splitskih bijelih. No, rezultatski porazna sezona obilježena europskom sramotom, četvrtfinalem kupa i trećim mjestom u ligi ne ostavlja iza sebe nužno nepreglednu pustoš iz koje se ne može izvući gram pozitive, makar naizgled bilo tako.
Od pozitivnih aspekata ove sezone istaknuo bih, ipak, Gennara Gattusa, Marka Livaju i rekordnu posjetu na Poljudskoj ljepotici. Dok Livajin učinak i nastavak rasta podrške na tribinama ne treba dodatno objasniti, Gattusova pozitivna ostavština se mora temeljitije rasčlaniti. Naime, riječ je o čovjeku koji je u ovu sezonu unio toliko pozitivnog naboja u navijače svojom dobrotom i prije svega iskrenošću da nam je omogućio da koliko toliko mentalno preživimo veći dio sezone za koju smo očekivali da će biti najlošija u ovome desetljeću. Neuspješna štopanja lopte na liniji i komični pokušaji dobacivanja lopte do Torcide, kao i njegova temperamentnost i mogućnost svađanja i pomirivanja s novinarima poput Tonija Bilića ili Joška Jeličića te mnoštvo ljudskih situacija su razlog zašto je Gattuso, koji je ipak na kraju dana gubitnik, toliko voljen. Ne treba ni zanemariti trenutke sezone u kojima je on pokazao da može spriječiti raspad svoje momčadi u kojima nas je održao u igri, ali njegova je najveća vrlina to što smo s njime znali točno na čemu smo. Ta nam je otvorenost dala osjećaj sigurnosti zbog kojeg smo se osjećali dobro u njegovom prisustvu i s takvom praksom bi trebali nastaviti na svim razinama. On je u tom segmentu bio daleko najpozitivnija osoba u klubu.
Od negativnih aspekata sezone bih opet istaknuo trenera Gattusa, manjak karaktera u upravi, inertnost vodstva Našeg Hajduka i ono nešto što je uzrokovalo da Hajduk u zadnjih 8 utakmica dobije 4 crvena kartona. Koliko god on bio pozitivna i iskrena osoba, kao trener se pokazao neuspješnim. Sva tri fronta su završila kolosalnim neuspjehom, a kemijanja oko sastava i nabijanje sumnje u mentalitet vlastite ekipe su djelovali poput samoispunjavajućeg proročanstva. Njegov Hajduk bio je mučan za gledati i tih 90 minuta koje su se iščekivale svakog tjedna su bile prije svega umarajuće. Možda smo očekivali previše od trenera, ipak je teret cijelog kluba u jednom trenutku pao njemu na leđa dok su se nadređeni praktički skrivali od medijske pažnje i rijetko izlazili pred javnost davajući pritom izjave od kojih se gledatelj stvarno samo može složiti s predsjednikom uprave i zapitati što je njima to trebalo. Možda je ta Gattusova malodušnost jedino što čovjek koji je naučen na rad u sređenijim klubovima može osjetiti, ali to ne amnestira neuspjeh. Dok se trener mučio na terenu i izvan njega, upravljački paket dionica je ležao u nekakvoj kancelariji udruge Naš Hajduk i skupljao prašinu te čekao kada će se netko sjetiti pozvati nadzorni odbor na odgovornost zbog kontinuiranog kršenja ovlasti. Dogodilo se to najavom prijevremenih izbora, koji će na kraju doći prekasno.
Ipak, Gattusov je Hajduk bio najbliže naslovu u zadnjih 20 godina te usprkos mučenju u svakom kolu, šanse za titulu su postojale do samog kraja. Međutim, koja je to momčad osvojila prvenstvo, a da u zadnjih 8 kola dobije 4 crvena kartona? Kako je uopće moguće da se tako nešto dogodi? Većina navijača je ovu momčad već proglasila mentalnim patuljcima nakon prošle sezone i ovo je možda dokaz da su bili u pravu. No pitam se, bi li igrači drugih klubova dobili izravni crveni karton za ono što je napravio Ismael Diallo? Koliko je teško nekima dobiti dva žuta kartona kao što ih je dobio Roko Brajković? Je li Livaja dobio izravni crveni zato što je i Diallo kažnjen jednako za guranje ramenom pa onda ne bi bilo dobro da ispadne kako su naši talentirani mladi suci ujedno i rasisti? Zašto se smije natezati dres Hajdukove desetke u kaznenom prostoru u Velikoj Gorici? Jesu li se opet provele interne analize suđenja i koji su rezultati? Način na koji je Hajduk igrao nogomet s 11 igrača na terenu ne sugerira da bi ukupno uzeo više od 63 boda, ali ovolika razina zlostavljanja i nepoštovanja prema instituciji hrvatskog sporta je podla, bahata i zlobna, a svako objašnjenje sudačke komisije s kojim su pokrivali nesposobnost vlastitih kadrova dok su se 36 kola rugali pravilima nogometne igre je uvreda za dar razuma i čovjekov bitak.
Kako onda da se Hajduk tome suprotstavi? Treba li možda istupiti iz lige? Ponižavat će ga tad još više. Treba li im se dodvoravati i voditi ih na večere? Ponižavat će ga i dalje. Treba li pisati priopćenja? Ponižavanje će se nastaviti. Treba li ih ignorirati? Ovakva vrsta ponižavanja neće otići sama od sebe. Sudačkim performansama bi valjalo nadjenuti slovo grčkog alfabeta i naziv Šukerova ili Kustićeva konstanta i tako ga treba i tretirati. Uostalom, Hajduk nije jedini klub kojemu se to dogodilo ove sezone. Slaven Belupo je prvi dio prvenstva proveo na začelju zbog sličnog kontinuiteta sudačkih pogrešaka i možda na kraju ostane bez kvalifikacija za europska natjecanja. Na kraju nikoga nije briga i nikoga neće biti briga. Zašto onda da se Hajduk time bavi kad ima i svojih problema? Ionako je igrao najbolje kad je Jakobušić odlučio ignorirati HNS i gledati samo sebe. Možda je Hajduku potreban jedan evolucijski korak natrag da bi mogao iskoračiti kako treba.
Ipak, ove smo sezone umjesto najavljenog evolucijskog iskoraka dobili samo jedan omaleni koračić. Napokon smo istrpili trenera od početka do kraja sezone. Je li zbog toga propuštena titula? Nikad nećemo znati. Međutim, sada barem znamo da Hajduk može funkcionirati strpljivije i na tome treba graditi. Titula bi ove godine bila od velike pomoći za budućnost kluba, ali ne bi riješila suštinski problem ove sezone – nedostatak radosti u klubu i oko kluba. Nitko ne gleda nogomet da bi se podvrgnuo mučenju pa ni oni najzagriženiji navijači. Kad Hajduk prođe centar, očekivanja moraju biti da ćemo vidjeti smislenu akciju, atraktivan potez ili barem učiniti protivničku obranu nervoznom, a očekivanja od Hajdukovih napadačkih akcija su bila sve samo ne pozitivna. Nervoza, krive odluke i odsječene noge izravan su rezultat sulude i nezdrave opsesije titulom koja nas neće dovesti nigdje. Naravno da u sportu moraš imati želju biti najbolji ali je za početak potrebno odagnati strah od sporta kojim se baviš. Strah od nogometne utakmice se uvukao u DNK ovog kluba i koči svaku mogućnost za rezultatski pomak. Najbolji možeš biti samo ako voliš ono što radiš, a Hajdukova momčad ove sezone niti je bila najbolja niti se ponašala kao da voli igrati nogomet i to je naš najveći poraz.
p.s. Čestitke Rijeci na zasluženom naslovu prvaka, divim se upornosti i otpornosti koju je pokazao Radomir Đalović i njegova ekipa.
Moram svakako aludirati na dio o kartoniranju igrača Hajduka. Mislim da se kroz sezonu puno puta moglo vidjeti kako se Hajduku ide blago u korist što se suđenja tiče, a pogotovo što se tiče Livaje koji je zasluženo trebao puno više puta preskakati utakmice zbog kartona. Hajduk je prvenstveno sam sebi kriv za ovakvo stanje, ne treba kriviti nikoga drugog niti potencirati nekakvo istupanje ili suprotstavljanje drugima. Godinama unatrag se ne dovode pojačanja, dapače to su često bila "poslabljenja". Razvoj mladih igrača je nikakav. Kad je Hajduk ispalio veliki transfer neke svoje mlade nade koja se onda isprofilirala kasnije? Kao što to, recimo, učestalo radi Dinamo ili Rijeka povremeno. Je li to mega talent Balić ili Cityjeva zvijezda Palaversa, Biuk?. Ok Vušković je prodan, ali pre brzo, Na njemu se mogao zaraditi dvostruki iznos da je ostao još ovu sezonu, a bio bi i vrijedno pojačanje s obzirom da je u Belgiji sudjelovao u ogromnih 9 pogodaka. Cjelokupna atmosfera oko kluba je godinama unatrag negativna. Navijači su konstantno gladni trofeja što je pozitivno, ali uz ovakvu krvnu sliku i nerealno. Euforija navijača je više radi toga što bi klub mogao biti nego zbog toga što trenutno jest. Konstantno mijenjanje trenera, problemi iz najviših nivoa kluba, ništa ne ide u prilog. A uzevši sve to u obzir nije ni treće mjesto na kraju sezone objektivno loše postignuće. Mnoge ekipe bi slavile mjesec dana da se dokopaju trećeg mjesta. Na kraju krajeva ono nudi i priliku za izlet u Europu koja onda može donijeti mnoge nagrade i privući veliku pažnju drugih zemalja, klubova i igrača. Treba presuditi i reći da je Dinamo Real Madrid naše lige, Rijeka je Atletico, a Hajduk je Bilbao. Dinamo uvijek želi osvojiti sve i izdominirati, Rijeka povremeno zasja pa uzme ligu ili kup, baš kao Atletico, a Hajduk kao Bilbao ponekad omasti brk s osvojenim kupom, ali ligu osvojiti ne može jer joj još nije dorastao.
Mislim da si pogodio poantu s komentarom i da se Hajduk prvenstveno treba bavit nogometom i razvijanjem nogometne igre jer on možda trenutno je Bilbao ali sigurno jedini u ligi ima potencijal postati Barcelona. Samo se treba prestati baviti stvarima na koje ne mogu utjecati, makar svi mi bili opravdano ili neopravdano nezadovoljni i treba trošiti energiju i resurse na razvijanje kluba.
Samo bi neke stvari htio dodatno prokomentirati poput ovoga da se Livaji opraštaju kartoni, što stvarno i je istina, ali je istot tako istina da je on 70. najfauliraniji igrač lige pa ja iskreno ne znam više je li povlašten ili ne. Ovisi koji kriterij se uzme. I isto bih htio reći da mislim da Hajduk nije mogao Vuškovića prodati za dvostruki iznos prvenstveno zato što ne bi igrao europska natjecanja i samim time bi imao sličan status neprovjerenog talenta kao i prošle godine, ali to se opet nadovezuje na ove probleme koje si detektirao.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!
Josip Korda je podatkovni analitičar i nogometni skaut, koji je uz Tribina podcast od njegovih početaka. Kao podatkovni analitičar radi u IT industriji, dok u nogometu radi kao skaut i konzultant, a trenutno je skaut za FK Sarajevo.
Josip Paušić je nogometni analitičar koji je radio u stožerima Rijeke i Gorice. Godinama je bio vanjski stručni suradnik sportske redakcije HRT-a na emisijama vezanim za velika nogometna natjecanja, a tri godine je radio kao urednik emisije Lige prvaka i glavni urednik sportskog kanala PlanetSport.
Mihovil Topić je nogometni analitičar, kolumnist i suradnik nekoliko konzultantskih tvrtki specijaliziranih za napredne metode skautinga i moderne tehnologije koje sve više pronalaze svoje mjesto u nogometu. Godinama kombinira angažman u medijima i rad s nogometnim klubovima. Ta dva elementa kombinira i na Tribini.
Nitko nije želio pucati penal protiv Chelseaja 🎙️ Dinko Horkaš15.06.2025., 18:00
Igrač treba osjetiti trenerovu ideju 🎙️ Alen Šušnić15.06.2025., 15:01
Ovaj kadar Hajduka odgovara Gonzalu Garciji15.06.2025., 13:33
Igrači prerano odlaze u inozemstvo 🎙️ Alen Šušnić14.06.2025., 18:00
Ništa protiv drugih momčadi u 1. NL 🎙️ Alen Šušnić14.06.2025., 16:00
Kako se Real Sociedad prilagodio obrani 🎙️ Alen Šušnić14.06.2025., 13:43
Ajmo nekad dobit mrvu odgovornosti od HNS-a13.06.2025., 16:00
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Samo bi neke stvari htio dodatno prokomentirati poput ovoga da se Livaji opraštaju kartoni, što stvarno i je istina, ali je istot tako istina da je on 70. najfauliraniji igrač lige pa ja iskreno ne znam više je li povlašten ili ne. Ovisi koji kriterij se uzme. I isto bih htio reći da mislim da Hajduk nije mogao Vuškovića prodati za dvostruki iznos prvenstveno zato što ne bi igrao europska natjecanja i samim time bi imao sličan status neprovjerenog talenta kao i prošle godine, ali to se opet nadovezuje na ove probleme koje si detektirao.
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/