Nakon pet sati i 20 minuta bespoštedne borbe, u Parizu se već polako počeo spuštati mrak. Finale muškog turnira na Roland Garrosu između branitelja naslova Carlosa Alcaraza i prvog igrača svijeta Jannika Sinnera ušlo je u šesti sat, no pobjednik se još uvijek nije nazirao. Upravo je započinjao super tie break – posljednji game meča koji će odlučiti pobjednika. Doduše, malo tko je time bio iznenađen. Jednostavno, dva velika šampiona izašla su taj zadnji dan turnira na stadion Phillippe Chatrier i nijedan nije namjeravao izgubiti.

To možda zvuči kao nekakva jeftina fraza - jer tko je ikada ušao u teniski meč s namjerom da ga izgubi - no kada je riječ o njima dvojici, ova fraza imala je itekako uporište u realnosti. Točno 1 sat i 36 minuta prije početka super tie breaka, Sinner je imao vodstvo od 2:1 u setovima, 5:3 u četvrtom setu i tri vezane break lopte. Vjerojatnost da će netko spasiti tri vezane meč lopte i nakon toga oduzeti servis pri serviranju za pobjedu nakon više od tri i pol sata iscrpljujuće bitke u finalu Roland Garrosa protiv prvog igrača svijeta mjeri se u promilima. Međutim, Carlos Alcaraz toga dana nije namjeravao izgubiti. Vezao je pet poena zaredom, ubrzo je nakon toga Sinneru oduzeo servis i nakon osvajana tie breaka četvrog seta meč je ušao u peti set. Nakon više od četiri sata igre meč je bio praktički na početku.

Ponovno - sada već nakon točno pet sati bespoštedne borbe - ova je fraza dobila novo uporište u realnosti. Sada je Alcaraz vodio 5:4 u petom setu i servirao za meč. Međutim, njegov protivnik – isto kao i on prije nekih sat i pol vremena – toga dana nije namjeravao izgubiti. Sada već itekako fizički, a još više mentalno potrošen nakon prosipanja vodstva od 2:0 u setovima i neiskorištavanja tri vezane meč lopte, Sinner je odigrao nestvaran game na returnu. Potpuno je razoružao Alcaraza vrativši break zaostatka kao da je prethodnih 5 sati odmarao na nekakvoj plaži, a ne igrao najbolje finale u povijesti Roland Garrosa.

No ipak, nakon svega što smo toga dana vidjeli na Chatrieru, jedan od njih je naprosto morao izgubiti. U skoro deset minuta super tie breaka Alcaraz je ponovno - kao i već nekoliko puta tokom svoje kratke karijere u finalima velikih turnira – ušao u svoj „God mode“ i priči je bio kraj. Dečko koji je još uvijek u svojim ranim dvadesetima otključao je neku novu razinu svoga tenisa, svim ostalim „običnim“ tenisačima nedokučivu, kao da ju je posebno čuvao baš za ovakav trenutak. Napokon, nakon pet sati i 29 minuta igre Alcaraz je konačno otpustio sve kočnice, trijumfalno se bacio na leđa i meč je bio gotov. Nakon takve nadljudske borbe, propuštenog vodstva od 2:0 u setovima, tri vezane meč lopte i servisa za meč u četvrtom, Sinner je brutalno nadigran u tom najvažnijem dijelu meča. Osvojio je samo dva poena.

Nakon takvog raspleta nema tko nije sumnjao u Sinnera. Kako će ovaj poraz utjecati na njega? Koliko će mu vremena biti potrebno da se oporavi? Hoće li se uopće oporaviti? Sve su to bila legitimna pitanja nakon takvog finala.

Jannik Sinner dao im je najbolji mogući odgovor. Za samo nešto više od mjesec dana nakon toga poraza, osvojio je Wimbledon. I to prvi puta u karijeri. I pritom u finalu pobijedio Carlosa Alcaraza. 

Servis je bio ključan

Mnogi su se pitali prije toga novog finala što će Sinner promijeniti u svom pristupu. Malo prije meča Sinnerov trener Darren Cahill izjavo je da neće ništa posebno mijenjati jer je i u finalu Roland Garrosa sve dobro radio. Samo je naglasio da će morati odlično servirati, biti hrabar u ključnim dijelovima meča i što je više moguće oduzimati vrijeme Alcarazu i stavljati ga pod pritisak.

Obojica su do finala stigli uz određene poteškoće, no kako se turnir primicao svome kraju, i jedan i drugi su dizali razinu svoje igre i sve je bilo spremno za još jedno epsko finale.

Od ove godine finale Wimbledona i kod muškaraca i kod žena započinje od 16:00 po lokalnom vremenu, dakle dva sata kasnije nego prethodnih godina. Na prvu to možda ne zvuči pretjerano bitno, no uzevši u obzir uvijek promjenjive vremenske uvjete na Wimbledonu, početak finala dva sata kasnije može igrati važnu ulogu zbog utjecaja tih vremenskih uvjeta na samu igru. Naime, kada je temperatura visoka i kada je jako sunce, to automatski ubrzava uvjete i znatno je teže igrati protiv nekoga tko dobro servira. Isto tako, ako je temperatura zraka nešto niža i ako je vlažnost zraka visoka što je slučaj kada je vrijeme kišovito, uvjeti i brzina se smanjuju i tada je znatno lakše igrati protiv servisa.

Vrijeme na Wimbledonu je bilo iznadprosječno sunčano i toplo, rušili su se temperaturni rekordi i temperatura je dosezala i do 30 °C. To je značilo da će u finalu servis igrati iznimno važnu ulogu, kao i tko će preuzeti inicijativu u poenu prvim udarcem nakon servisa.

U tom smjeru je i krenulo finale. Zbog spomenutih brzih uvjeta bilo je važno dobro servirati i prvi uzimati inicijativu u poenu, odnosno biti iznadprosječno agresivan. U prvom setu Alcaraz je bolje servirao, dok je Sinner manji broj ubačenih prvih servisa pokušao nadomjestiti većom brzinom loptice s osnovne linije. Iako je Sinner dobro ušao u meč i rano oduzeo servis Alcarazu, prvi set je otišao na stranu Alcaraza i činilo se još jednom da mladi Španjolac naprosto ima tu malu mentalnu prednost kada dođe do trenutaka kada se lomi rezultat.

Međutim, ako postoji netko tko je sposoban izdići se iz tog mentalnog zaostatka to je onda Jannik Sinner. Ono što je on prošao u posljednjih godinu i pol dana i kako je na to mentalno reagirao u potpunosti idu u prilog toj tezi. Naprosto, ne bi se niti plasirao u finale da nema tu sposobnost jer nakon onakvog poraza u finalu Roland Garrosa pet tjedana ranije većina tenisača bi se oporavljala još dugo.

U nastavku meča Sinner je samo primijenio savjete svoga trenera Cahilla. Počeo je bolje servirati i ubacivati više prvih servisa. Time se stalno dovodio u poziciju da on bude taj koji je proaktivan i koji diktira tempo igre. Nakon tog prvog seta on je bio igrač koji je većinu vremena proveo napadajući i završavajući poene na mreži, a time je Alcaraza pomaknuo od osnovne linije, oduzeo mu vrijeme reakcije i samim time mogućnost varijacije u igri.

Vidno nervozni Alcaraz je nekoliko puta tokom meča frustrirano tražio od svog trenera Juana Carlosa Ferrera rješenja kako da promijeni momentum. Uslijed Sinnerovog kvalitetnog i agresivnog reterniranja njegovih servisa, bio je prisiljen povećati brzinu svoga prvog servisa što je dovelo do pada postotka ubačaja na samo 53 %. Kada znamo da je jedan od glavnih njegovih nedostataka postotak osvojenih poena na drugom servisu, jasno je da je 53 % ubačenih prvih servisa premalo da bi se dobio ovakav meč i ovakav protivnik.

Na kraju, i treći element koji je Cahill naglasio prije finala – hrabrost u ključnim trenucima – je otišao na stranu Sinnera. Možda i ključni trenutak dvoboja bio je Sinnerov servis game u trećem setu pri rezultatu 4:3 za Alcaraza. Na drugi servis i pri rezultatu 30:30 i pod realnom opasnosti da ponudi Alcarazu break loptu, Sinner zabija as i nakon toga još jednim dobrim prvim servisom uzima taj game. Ubrzo nakon toga oduzima Alcarazu servis i vodi 2:1 u setovima. Tu je hrabrost pokazao i u četvrtom setu spasivši dvije vezane break lopte te nakon toga hladnokrvno i rutinski odserviravši za pobjedu. Impresivno za nekoga tko je ne tako davno doživio brutalan poraz od tog istog protivnika i na taj način osvojio svoj prvi Wimbledon.

Dvojica najboljih u borbi za posljednji grand slam i prvo mjesto

Na posljednjem velikom turniru prije prelaska na tvrdu podlogu dobili smo neke pokazatelje na temelju kojih možemo percipirati kakav nas ostatak sezone čeka. Alcaraz i Sinner još su jednom pokazali da su u ovom trenutku svijet za sebe, i sve je jasnije kako je pogrešna percepcija ljudi da je Alcaraz bolji na zemlji i na travi, a Sinner na tvrdoj podlozi. To je samo djelomično točno, ali je ključna razlika u uvjetima. Alcarazu odgovaraju sporiji uvjeti jer ima više vremena na udarcima čime njegova varijacija i improvizacija u kojima je besprijekoran dolaze najviše do izražaja, isto kao i fantastična defanziva, a s druge strane servis mu nije toliko ranjiv. Sinneru pak više odgovaraju brži uvjeti jer ima bolji servis, u brzim uvjetima oduzima Alcarazu vrijeme na udarcu, Sinnerovo tehnički besprijekorno udaranje loptice s osnovne linije u takvim uvjetima najviše dolazi do izražaja, a isto tako, sposoban je konstantno agresivno napadati Alcarazov drugi servis.

Od ostalih tenisača, jedino treba spomenuti Novaka Đokovića koji je pokazao da je ubjedljivo treći najbolji igrač svijeta, no postaje sve jasnije da će teško do novog Grand slama ukoliko mu na putu budu stajala dvojica najboljih. To se vidjelo i na ovom Wimbledonu jer njegovo tijelo sve teže podnosi napore igranja ovakvih turnira i u završnicu često dolazi fizički potrošen gdje ga onda čekaju najčešće Alcaraz i Sinner. Ostatak družine je poprilično inferioran spomenutom trojcu.

Što se tiče borbe za prvo mjesto na kraju godine, Alcaraz je bodovno u prednosti s nešto više od 1500 bodova naspram Sinnera. Međutim, uzevši u obzir da sada slijedi Sinnerov omiljeni dio sezone – prvo u Americi i Aziji, a potom u Europi gdje se održava završni dvoranski dio – jasno je da će Alcaraz morati napraviti značajan iskorak u rezultatima i konstantnosti u tom dijelu sezone ukoliko želi godinu završiti kao najbolje rangirani igrač svijeta.

Čeka nas uzbudljivi drugi dio sezone u kojem će Sinner nakon što je osvojio Australian Open i Wimbledon te došao na koračić do osvajanja Roland Garrosa tražiti i treću Grand Slam titulu na US Openu i potvrdu da se radi o najboljem tenisaču svijeta. Nakon svog prvog osvajanja Wimbledona i to na doista impresivan način, itekako ima realne šanse za novi trijumf.