Pratim Tribinu već dugo i svake godine želim objaviti ovaj tekst i u nekom strahu da ću ispast budala, nikada ne napišem, a svake sezone se ispostavi da sam ispravno detektirao probleme Hajduka.

Bilo je to još 2021., ljeto vruće, Lukša i Nikoličijus dovode pojačanja za pojačanjem, Livaja ostaje i stvara se euforija. Ja tada prvi put kažem "ljudi, ovo je sklepana ekipa bez ikakvog smisla, krila nemamo, napadača osim Livaje nemamo, šesticu nemamo, 3. mjesto nam je plafon". Nije prošlo puno, ispalo se iz tobolca (pun intended). Svake godine ista priča, dovode se točkasta pojačanja kao na pazaru. Dođeš kupiti rajčice za tnapraviti tjesteninu, no nemaju rajčice pa uzmeš smokve. Super, imaš smokve, ali nemaš rajčice koje su ti potrebne da spremiš jelo jer doma imaš tjesteninu, sol, vegetu, češnjak itd itd.

Ljeto 2023. mi je posebno žao da nisam napisao ovaj tekst, a vjerujte mi htio sam ga napisati. Hajduk je tada imao 5 pobjeda za redom, euforija na maksimumu i dolazi Istra. Ja ujutro uzmem Slobodnu Dalmaciju, prelistam do sporta, pročitam malo najavu i bacim oko na sastave. Ja sam čitao sastav Hajduka i Istre i mislim si, jbt pa Istra ima bolji sastav. Odnosno, balansiraniji sastav koji bi ja, da moram sastaviti ekipu iz te dvije momčadi iskoristio kao bazu i dodao možda 2 Hajdukova igrača. Javio sam odmah u grupni chat prijateljima da je ovo jako loša ekipa i da ne očekujem ništa dobrog protiv Istre. Svi su mi se smijali i kao ma daj šta pričaš, u seriji smo, ovo je TA godina. Naravno, otišao sam na utakmicu i gledao poraz Hajduka i bolno prizemljenje. 

Problem Hajduka lani nije bio Lučić ni nedostatak sreće ni suci ni Halleyev komet. Hajduk je bio loš, prosječno loš, kao svake prosječno loše sezone. Utakmice koje je pobjeđivao, pobjeđivao je na Livajinu individualnu kvalitetu, mišiće i sreću. Utakmice koje je gubio, gubio je na početničkim greškama, ali nikada (osim možda protiv Rijeke na Rujevici) nije bio baš razbijen. To govori da obrana i nije toliki problem. No, što je onda problem? Problem je što kada se osvoji lopta. Uzmimo jednu standardnu situaciju, protivnik je opucao prema golu, lopta je otišla daleko od gola i Hajdukov golman ima priliku ispucati loptu. Hajduk iz 2016.-e bi išao na dalekometna ispucavanja pa šta bude. Za tako nešto potreban je visoki sidrun od napadača koji se može zagraditi i osvojiti loptu (nešto kao Futacs) i igrač kojem taj igrač može dodati i da tu loptu može primiti i zadržati dok se suigrači ne priključe (Vlašić). Nije stoga slučajnost da je Carrillov Hajduk iz 2016.e igrao najbolji nogomet Hajduka u zadnjih 20 godina.

Fast forward na Hajduk u doba Livaje, da, ovo je Livajin Hajduk. Livaja je igrač koji doduše može osvojiti loptu, ali nije dominantan skakač i čak i ako osvoji zračni duel, nema igrača koji može to iskoristiti (Fruk bi mu došao savršeno, uff trnci me prolaze). Takav Hajduk dugim loptama zapravo daruje protivničku momčad loptama. To su shvatili i Gatuzo i Garcija i pokušali igrati nogomet od noge, od golmana još važnije. No, Hajduk nije moderno selektirana ekipa. Za tu ideju ti treba golman koji jako dobro igra nogom (Lučić je tu ok), stoperski par koji ima jednog stopera koji je dobar u iznošenju lopte (To je mogao biti Prpić, ali nažalost nije) i igrač koji ima dobar pregled igre da ga pokrije ako izgubi loptu (možemo uzeti da bi Uremović to mogao), so far so good right?

E sad dolazimo do sredine terena, tu nedostaje šestica. Neki Josip Mišić ili Lindon Selahi, igrač koji je specijalist za obranu i remečenje protivničkog napada, a a opet dovoljno tehnički potkovan da sudjeluje u izgradnji igre. Takvog igrača Hajduk već dugo nema, od Andrića praktički, To je problem jer u slučaju da se izgubi lopta, nemaš igrača koji će pokriti veliki prostor iza igrača. To limitira kreativne veznjake poput Krovinovića (da, znam da se sad smijete, molim za ozbiljnost ipak). Uglavnom, zbog toga, Krovinović ne može ulaziti u međuprostor ili nedaj bože prenijeti loptu u posljednju trečinu. Zbog nepreuzimanja rizika, lopta kruži s jedne na drugu stranu gdje se nalazi probllem broj 2.

Krila ne postoje! Da, nema ih godinama. Jedan klub koji godinama palamudi o tituli nema nijednog krilnog igrača. Ok, sad ima Šegu i Bambu, ali do nedavno je bilo doslovno 0. A Bamba i Šego, uz dužno poštovanje su u najboljem slučaju prosječni HNL igrači i s njima se ne može praviti šampionska razlika. Ja sam bio protiv dovođenja Šege. Ništa protiv momka, ali ja u njemu ne vidim veliki potencijal i nikada ga nisam vidio. A Bamba ima potencijal, ali je rijetko neinteligentan igrač koji uporno donosi najnelogičnije odluke na terenu. Samo da se zna da još od 2021. zagovaram dovođenje Matea Lisice koji je po meni idealan fit za igru Hajduka koju preferira Garcija.

Livaja je napad, napad je Livaja. On je kralj, on je ikona, on je ono što sjaji nad Splitom. Ali ozbiljan klub ne može imati napad s jednim igračem, taman da se radi o laboratorijski spojenim igračem od Ronalda, Messija i Maradone. Hajduk MORA imati još bar 2 napadača. To ti otvara mnoge taktičke mogućnosti i Livaja na 10-ci je uvijek zanimljiva ideja. Nažalost, svjestan sam da je naći 9-ku valjda najteži i najskuplji posao na svijetu. Ali, moram opet reći, Umut Nayir je igrač koji itekako ima smisla u ovoj ekipi,a uz njega bi definitivno volio vidjeti Rozića iz Istre. Kada Livaja ne igra, Hajduk ne može pobjediti ni Goška iz Kaštel Gomilice.

Ovo su samo ključne neuralgične točke, mogao bi govoriti i o drugim pozicijama. Ali mislim da bez ekipe koja je balansirana, gdje se kvalitete igrača nadopunjuju, a ne dovode igrači koji zvuče dobro kada se objavi u medijima.Znam, naslov "Lisica potpisao za Hajduk" ne zvuči dobro kao "Hugo Almeida potpisao za Hajduk" ili nažalost "Rebić potpisao za Hajduk", ali je za Hajduk bolje.

Dovođenje isluženih igrača koji su davno bili vrhunski ima smisla kao i zavodit Miss Jugoslavije 1976. Da, bila je prava riba, 10/10 tada, ali danas je loša i ima boljih opcija. Rebić je bio mister 2018. i tada bi Hajduku bio veliko pojačanje. Danas je on veliki i bespotrebni rizik i trošak i neki bezvezni PR. Nažalost, dovođenje Rebića mi je ubilo nadu da Hajduk ide pametnijim putem. Od Milevskog, Almeide, Kalinića, Rakitića, Subašića, L.Kalinića smo imali samo (veći ili manji) trošak i vrlo malo koristi. Dok Hajduk ne shvati da odličnu ekipu može samo otkriti kroz kvalitetan skauting, a ne kroz kupnju isluženih djedova i igrača koji nemaju klub, nikada titulu neće osvoji.

Nego, jesu li Fomtischow, Hamza Barry i ostali našli klub? Igrači koji godinama nisu mogli naći klub su u Hajduku bili stožerni igrači i ljudi se čude zašto nisu prvaci. S ovakvim okom za talente, dobro je da smo 3. A to 3. mjesto zahvalimo Livaji, jer da je stvar stručnosti i sposobnosti u Hajduku, ispali bi u 2.hnl.

HŽV i da jednog dana se krene graditi Hajduk od temelja, od pomočnih terena i omladinske škole, a ne od krova i lavova na kapiji.