Od Tobola do Tirane, od Gustafssona do Garcije – povijest se ponavlja, ali ne i reakcije trenera. Jedan je pod pritiskom kapitulirao, drugi zasad pokazuje dosljednost. Hoće li Hajduk napokon pronaći svoj put?

Svaka osoba koja se našla u ulozi roditelja zna da u odrastanju djeteta postoje određenei problemi, odnosno prepreke na koje nailazi i da načini na koje se nosi s tim preprekama utječu direktno ili indirektno na budućnost tog djeteta. Isto se može primjeniti i na nogometni klub. svaki nogometni klub nailazi na određene probleme prilikom promjene sportske ( čitaj trenera) i upravljačke strukture. Kako roditelji imaju određeni plan na koji način bi se dijete trebalo razvijati tako i nogometni treneri imaju određeni plan razvoja momčadi. No u jednom i drugom slučaju, kako smo već i rekli, nailazi se na prepreke koje treba savladati. 

Za potrebe ovog teksta vratiti ćemo se malo u prošlost. Vrijeme radnje je 29. srpnja 2021.godina, mjesto radnje je Kostanay, Kazahstan, glavni akteri su Gustafssonov Hajduk dok se s druge strane nalazi Tobol. Hajduk dolazi u Kazahstan braniti prednost od 2:0 iz prve utakmice. Kako sada već i znamo Hajduk tada bez Livaje (ostao u Splitu) je odigrao jednu očajnu utakmicu u kojoj je Tobol preokrenuo rezultat. Ali se Hajduk pogotkom Sahitija s bijele točke u zadnjim trenutcima utakmice dokopao produžetaka. Ipak taj gol je samo odgodio neizbježno a to je pogodak Tobola u 118 minuti i oproštaj Hajduka od europe.

Fast forward i evo nas već u 2025. godini, točnije 14. kolovoza 2025. godina, mjesto radnje Tirana, Albanija. Ovoga puta su se sučelili Garcijin Hajduk i Dinamo City. Hajduk je ponovno došao, kako bi neki rekli, rutinski osigurati prolazak braneći pobjedu od 2:1 iz Splita i puno bolji dojam koji su ostavili u odnosu na svog protivnika. Kako to obično i biva u ovakvim situacijama Hajduk se nije pojavio na utakmici i Dinamo City je izdominirao prvim poluvremenom, te došao do prednosti od 1:0. No unatoč lošoj igri i crvenom kartonu Bambe u 78. minuti, Hajduk se dokopao produžetaka. U kojima iz jednog prekida uspijeva poravnati rezultat. U tom trenutku je vjerojatno velika većina ljudi koji su pratili utakmicu, uključujući i mene, pomislila kako će Hajduk nekako isčupati prolazak. Ali ipak su uslijedila dva nevjerovatna gola Dinama u dvije minute za novu blamažu Hajduka.

E sad, neki će se zapitati kakve uopće veze imaju ove dvije utakmice jedna s drugom ( osim što su obe europske blamaže). Obe bi mogle biti označene kao prekretnice, svaka u svojoj eri Hajdukovog razvoja. Ove dvije utakmice predstavljaju prepreke u razvoju dva različita “djeteta”. Kod prvog “djeteta” nam je ishod dobro poznat, dok kod drugog tek trebamo vidjeti što će se dogoditi, ali postoje određene naznake u kojem smijeru bi to moglo otići.

Vratimo se mi na nogometnu terminologiju. Nakon šokantnog ispadanja od Tobola i golemih kritika koje je pretrpio, Gustafsson se odlučuje na kompromis. Odustaje od svoje izrazito napadači orijentirane postavke igre I odlučuje se na nešto konzervativniji pristup, te povlači zadnju liniju 10 ak metara niže a time I cijelu ekipu. Takav pristup mu donosi rezultat u naredna 3-4 kola HNL-a. No to više ne izgleda ni prilično uvjerljivo, barem što se same igre tiče. Odmicanjem od svoje početne ideje Gustafsson gubi sebe i počinje plivati u nepoznatim vodama što dovodi do gubitka kontrole nad igrom ekipe i urušavanja kompletnog sustav. Naposlijetku serija loših rezultata ga dovodi do otkaza.

Kada malo usporedimo Gustafssonovu i Garcijinu situaciju nakon ispdanja od Dinamo Citya možemo zaključiti da su one poprilično slične. Garciji nakon šokantnog ispadanja od Dinama (zlobnici bi rekli možda i ne tako šokantnog s obzirom na sva Hajdukova ispadanja proteklih godina) je uslijedila utakmica protiv Slaven Belupa. Svi sastojci za katastrofu su bili spremni. Samo je ostalo pitanje kako će istrčati Hajduk. Hoće li Garcija pokleknuti pod pritiskom i odustati od svoje ideje ili će ostati dosljedan? I dobili smo odgovor, Hajduk bez nekoliko standardnih prvotimaca istrčava s identičnim planom igre kao i dosad. Ne odustaje se od izgradnje igre od golmana, kao ni od presinga. I s ovakvom igrom je Hajduk odigrao solidno prvo poluvrijeme, dok je u drugom poluvremenu, pogotovo nakon ulaska Krovinovića, Livaje i Bambe, podigao sve to na jednu veću razinu i potpuno nadigrao protivnika. Na kraju su Garcijini igrači došli do rutinske pobjede i pokazali da Garcijin Hajduk još živi.

Gonzalo Garcia je pokazao da neće odustati od svoje ideje nakon prve prepreke na koju naiđe. Pokazao je da neće dopustiti da igrači odustanu od plana samo zato što se nalaze u kritičnom trenutku. Ne treba se zavaravati lako se mogao dogoditi neki zalutali metak i da Hajduk izgubi utakmicu, a tada bi nažalost Garcijin opstanak u klubu bio dobrano ugrožen. Daleko je sve to još od idealnog što se igre tiče, treba biti pošten i reći da treneru nedostaju i određeni profili igrača da bi imao idealne sastojke za ovaj recept, ali kada zapravo IGRAŠ nogomet onda i rezulati moraju doći.

Da se vratimo sad na početak priče i usporedbu sa roditeljima i djetetom. Gustafsson je nažalost ispao „roditelj“ koji je puknuo pod pritiskom nakon prvog većeg problema i pogubio se, te je netko drugi morao preuzeti kako bi to „dijete“ vratio na pravi put. Dok je Garcija, kako se za sada čini, uspio prevladati prvi problem i „dijete“ mu još ide zacrtanim putem. Da li je to stvarno tako i hoće li Garcija možda zapeti prilikom „polaska djeteta u školu“ tek nam ostaje vidjeti. Prvi pravi ispit slijedi već za vikend u gostima kod Osijeka, ali za sada se čini da bi ovo „dijete“ moglo imati nešto svjetliju budućnost od Gustafssonovog.