Kada se povijest hrvatskog klupskog nogometa promatra kronološki, jasno se uočava kako je političko-simboličko utemeljenje sporta u devedesetima postavilo temelje današnjeg stanja. Sport je tada postao polje stvaranja nacije, a pobjede su nosile ulogu kulturnog veziva. Državna politika sustavno je koristila sport za homogenizaciju i legitimiranje poretka, što potvrđuje i poznata Tuđmanova misao o presudnoj ulozi sportskih trijumfa za identitet nacije. Iz tog konteksta izlazi i pojam makabizacije, koji označava trajnu dominaciju povlaštenih klubova u domaćim ligama, uz saveze koji umjesto da čuvaju ravnotežu potvrđuju monopol. Taj obrazac najprije je bio očit u košarci i rukometu, a potom je prešao i na nogomet.
Ulazak u dvijetisućite donosi konsolidaciju moći u nogometu i zatvaranje natjecateljske širine lige. Personifikacija tog razdoblja je Zdravko Mamić. Presuda iz 2018. zbog zlouporabe položaja i izvlačenja novca iz Dinama bila je pravni epilog dugog razdoblja u kojem je njegov utjecaj bio i klupski i saveznički i politički. No važnije od pojedinca jest sustav koji je omogućio takvu koncentraciju moći. Obrazac klijentelizma i koncentracije odlučivanja preživljava osobe jer počiva na pravilima igre, praksi i mrežama interesa koje se održavaju i kad se glavni akteri promijene.
U tom ambijentu posebno mjesto zauzima odnos Dinama i Lokomotive nakon njezina povratka u prvu ligu 2009. godine. Analize i novinski izvještaji bilježe kontinuirani i iznimno gust promet igrača između Maksimira i Kajzerice. U razdoblju od 2009. do 2016. ne postoji usporediv odnos dvaju prvoligaša s tolikim brojem posudbi i prijelaza. U nekim sezonama više od polovice Lokomotivinih igrača bilo je pod ugovorom s Dinamom, što je u formalnom smislu legitimno, ali u natjecateljskoj praksi proizvodi trajnu ovisnost i obrasce kadrovske cirkulacije koji ne postoje među drugim prvoligašima. Kao ilustracija, u proljeće 2025. čak dvanaest tadašnjih Dinamovih prvotimaca ranije je igralo za Lokomotivu, što premašuje čitavu jednu momčad. Takva struktura nije slučajna, nego sustavno kreirana strategija kojom je Dinamo osigurao monopol na razvoj i kontrolu tržišta igrača.
Zvonimir Boban, koji je 2025. preuzeo izvršnu funkciju u Dinamu, javno je kritizirao model privilegiranih odnosa s Lokomotivom, tvrdeći da je kompromitirao povjerenje u ligu i dugoročno štetio hrvatskom nogometu. Boban je ranije upozoravao i na destruktivni utjecaj Mamićeve moći, ističući da takav tip upravljanja guši konkurenciju i uništava razvoj. Međutim, paradoksalno je da se u istom klubu danas nalazi i Tomislav Globan, autor znanstvenog rada koji je među prvima empirijski dokazao neuobičajenu gustoću transfera i posudbi između Dinama i Lokomotive te statistički problematične obrasce međusobnih utakmica. Unatoč toj spoznaji i činjenici da su obojica sada u poziciji moći, do sada nije došlo do stvarnog prekida tog modela. Dinamo i dalje održava strukturu koja mu omogućuje kontrolu nad razvojem igrača i tržištem, što pokazuje da čak i deklarativne reforme ostaju ograničene kada se sukobe s interesom očuvanja monopola
Što ovakav razvoj znači za UEFA koeficijent? Hrvatska je u rankingu za sezonu 2025 tek na dvadesetom mjestu, što smanjuje broj mjesta i otežava put do skupina. Ta statistika ponajprije kazni ligu u kojoj jedan klub nosi više od polovice europskih bodova, dok ostali klubovi ulaze i ispadaju ciklički, bez kontinuiteta. Strukturni problem nije samo tko pobjeđuje doma, nego koliki je broj klubova koji istodobno igraju razinu Europe gdje se bodovi doista osvajaju. Kada ključni suparnici Dinama u domaćem poretku ne grade dugoročne europske cikluse, koeficijent stagnira bez obzira na pojedinačne bljeskove.
Dinamo nije samo dominirao domaćim prvenstvom, nego je kroz sustavno uništavanje konkurencije i stvaranje ovisničkog odnosa Lokomotive preuzeo kontrolu nad razvojem igrača i tržištem transfera. Time je spriječio nastanak zdrave natjecateljske ravnoteže koja je preduvjet za europski iskorak više klubova. Posljedica je jasna i mjerljiva: UEFA koeficijent stagnira jer Hrvatska nema širinu, nego jednog nositelja i niz satelita. Dinamo je, paradoksalno, vlastitim modelom dominacije osigurao domaću hegemoniju, ali je istodobno izravno odgovoran za europsku marginalizaciju hrvatskog klupskog nogometa.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
/Ne sviđa mi se
/Na kraju dana, Dinamo je klub koji redovno igra Europu, puni državni proračun transferima i daje najviše reprezentativaca. Nije Dinamo kriv što drugi klubovi nemaju isti sustav ni viziju. Da sutra Hajduk ili bilo tko drugi izgradi takvu školu i kontinuitet, nitko ih ne bi mogao zaustaviti.
Dakle, imaš pravo da sustav nije savršen i da Lokomotiva nije bila zdrava priča, ali kriviti Dinamo za sve probleme hrvatskog nogometa je prejednostavno i potpuno pogrešno. Dok god bude vladao takav narativ u hajdučkim krugovima, moj Miki, naprijed nećete ići.
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Nije Dinamo jedini krivac naravno, Hajduk je sam sebe ubio. Ali upravo ovakvi argumenti "Dinamo je klub koji redovito igra Europu" su razlog zbog kojeg treba podsjećat kako je došlo do toga i zašto je to nakardno.O ovom dijelu da dinamo plaća porez neću niti pričat s obzirom da je Dinamo registriran kao neprofitna udurga, to spada u neku drugu sferu kriminala.
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
/Ne sviđa mi se
/Što se Europe tiče... Kontinuitet nije došao jer je netko nekome poklonio privilegiju. Hajduk je imao šanse u kvalifikacijama. Dinamo je uspio napraviti ciklus i na tome graditi dalje. Naravno da je pomoglo što je konkurencija slaba, ali nije Dinamo kriv što Hajduk 20 godina sam sebe jede iznutra.
A ovo s porezima... Malo jeftina floskula. Dinamo je formalno udruga, ali plaća poreze i doprinose kao i svaki drugi klub: na plaće, transfere, ulaznice, merchandising. Napisati da Dinamo ništa ne plaća jednostavno nije istina.
U gotovo cijelom tekstu dobrano popljuješ Dinamo, završiš tekst s "Dinamo je (...) istodobno izravno odgovoran za europsku marginalizaciju hrvatskog klupskog nogometa." Pa je li moguće da se još uvijek vadite na to, da je Dinamo kriv kad se ispadne od jebene Gzire ili Dile Gori, momčadi koje nisu profesionalne i koje bi Šafarićev Varaždin satrao? Miho je nedavno govorio kako je Hajduk u zadnjih 15 godina ispadao od ozbiljnijih ekipa (Everton, Maccabi, Stoke,...). Istina, ali da niti jednom ne spojiš dvije sjajne utakmice da prođeš tako jednog renomiranijeg protivnika, kao što tebe prolaze Toboli i Ružomberoki... Stvarno ne znam... Ali da, Dinamo je kriv. Neka. Dok se sramotite, Dinamo gradi europsku reputaciju i, primarno, svoj koeficijent, a onda tek nacionalni.
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
/Ne sviđa mi se
Sta se tice poreza, kad vec zelis otvarat temu o kojoj znas dosta manje od mene, porezi na place ne postoje, porezi na merch, tj PDV svakako ne placa klub nego krajni potrosac a klub ga samo prikuplja u ime drzave. A sad dolazimo do jedinog poreza koji Dinamo placa, a to je porez na dobit. Dakle Dinamo je neprofitna udruga i kao takva nije obveznik poreza na dobit, e sad ako placa porez na dobit zasto krsi zakon? A ako ne placa, zasto neprofitna udruga ima dobiti za platit porez?
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
/Ne sviđa mi se
/Sistem je, triba priznati bija genijalan, i vrlo jednostavan. Svako dijete koje je pokazivalo određeni potencijal je preseljeno u Zagreb. Roditelji većine tih dječaka još uvijek su zaposleni u ZG Holdingu.
Vrlo jednostavno, preseli obitelj, daj im stan i posao i grupiraj sve šta vrijedi na jednome mjestu.
I više od toga nije trebalo. Račun će platit neko treći
Pozz iz Slovenije
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Naravno da to nije jedini razlog, naši klubovi su uglavnom loše vođeni u kontinutetu Hajduk prvi još od 90.-ih. Fokusirao sam se na ovaj dio čisto iz razloga jer po društvenim mrežama vidimo dosta ljudi koji komentiraju kako je Dinamo ovo Dinamo ono, a negirat će činjenice kako je došlo do toga. A procvatu našeg klupskog nogometa se uvijek nadam, iako dok god ljudi koji su zadnjih 20 godina držali ljestve nesosobnima i podobnima mislim da je moja, tj. naša nada, na dugom štapu
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/