Dolaskom Zvonimira Bobana na mjesto predsjednika Dinama, i službeno je završena era po mnogima najuspješnije plave generacije u modernoj povijesti. Nakon turbulentne 2017/18 godine i novog europskog postraja protiv albanskog Skenderbeua, ni najoptimističniji navijač Dinama ne bi vjerojatno mogao zamisliti da će nedugo zatim na Maksimiru padati sve redom renomirana europska klupska imena poput Chelsea, Milana, Atalante (Liga prvaka) ili Benfice, Seville te Tottenhama (Europska liga), gdje za potonju utakmicu svaki navijač zna točno što je radio „one“ Oršićeve noći.

No kako je do toga došlo? Kada je 2018 god. klupu Dinama preuzeo tada javnosti manje poznati hrvatski trener Nenad Bjelica, zajedno s njime je promijenjen i tadašnji kostur ekipe. Tako su neizostavni prvotimci poput El Arabi Hilal Soudanija (tadašnji najbolji strijelac lige) zamijenjeni „anonimusima“ Brunom Petkovićem, Mislavom Oršićem te Theophileom Catherine-om, mladim hrvatskim talentima Lukom Ivanušecom i Lovrom Majerom, koje su u ekipi dočekali kapetan Arijan Ademi, buduća reprezentativna „jedinica“ Dominik Livaković te tada nebrušeni plavokosi dijamant doveden iz La Masije – Dani Olmo. Ostalo je kako kažu – povijest.

Nakon po mnogima jedne od najslabijih Dinamovih rezultatskih sezona u kojemu su ostali bez ijedne titule te „garantiranih“ europskih milijuna, Zvonimir Boban je odlučio napraviti kompletan igrački reset te u ovom prijelaznom roku dovesti čak 17 novih igrača. Pritom se zahvalio i poslijednim „ratnicima“ i „anonimusima“ iz te generacije, koji su svojim igrama, i ponajviše europskim rezultatima, zaslužili svoje mjesto uz bok nekim od najvećih klupskih igračkih legendi, ali i legendi među navijačima. A uz sve to, klub je ostao i bez mlade okosnice ekipe, napunivši klupsku blagajnu prodajom svoja dva „dragulja“ – Sučića i Baturine. Tako su ključeve prošlogodišnje porozne Dinamove obrane dobili španjolsko-škotski dvojac Dominguez-McKenna, kičma ekipe, u vidu novog kapetana Josipa Mišića, u veznome redu je učvršćena dolascima Zajca, Ljubičića i Villara, a siromašne napadačke opcije (Kulenović) su obogaćene dolascima najskupljeg pojačanja Diona Drene Belje, te HNL povratnika Vidovića i Bakrara. Na sve to, kao budući „eksponati“ iz Dinamovog izloga, doveden je Istrin mladi reprezentativni dvojac Valinčić-Lisica koji bi uz prošlogodišnjeg najboljeg modrog igrača Luku Stojkovića, trebali izgraditi svijetlu plavu budućnost ali i budućnost Vatrenih nakon Dalićeve ere.

Kako bi priča do kraja bila zaokružena, najluđi Dinamov prijelazni rok zaključen je dolaskom najzvučnijeg pojačanja iz Milana Ismaela Bennacera, čiji dolazak ima jedino smisao kako bi bio posljednji kotačić u Bobanovoj slagalici za dodatni europski iskorak.

MIRIŠE NA...

A za dodatan iskorak, nominalno su potrebna veća ulaganja, a današnja širina Dinamovog kadra i „težina“ klupe sugerira kako se razmišljalo i o nečem puno „sočnijem“, od samog povratka na HNL tron. Fenerbahče, Real Betis, Malmo, Celta Vigo, Lille, Midtjylland, Maccabi Tel-Aviv i FCSB Bukurest „poznata“ su imena iz šešira redovnih modrih protivnika u europskim pretkolima i skupinama, a još primamljivije zvuči podatak kako su prva dva na „oko“ najopasnija kluba s liste (Fenerbahče i Real Betis) također bili žrtve njihovih „zlatnih senatora“. Ipak, poziv na oprez sigurno zove domaća borba na „dva fronta“, gdje je glavni fokus i pritisak na osvajanje HNL-a nikad veći, i sami problemi na tom polju bi sigurno poljuljali i Dinamove apetite u Europi.

Dinamo svoj europski put započinje danas od 21:00. Protivnik je onaj isti Fenerbahče protiv kojeg je Bjelica 2018/19. pobjedom krenuo u zlatnu modru europsku povijest. Na zagrebačkoj klupi danas će sjediti također jedan „anonimni“ lik u vidu Marija Kovačevića kojemu će zasigurno ovo danas biti jedna od (ako ne i najveća) nogometna utakmica u životu. Kako sam kaže, prvu je prije tjedan dana uspješno (i relativno jednostavno) apsolvirao na Poljudu, iduća je već danas. Bjelica, Petković, Oršić, Ademi i ostala povijesna Dinamova europska generacija je pokazala kako se iz „anonimaca“ upisuje u klupske povijesne knjige. Može li to Kovačević i ekipa? Ostaje za vidjeti, ali motiva im definitivno ne nedostaje.

Ono što je sigurno, povijest se puno puta do sada znala negativno ponavljati u nastupima hrvatskih predstavnika u Europi. No ipak, ova modra priča zvuči poznato. Povijest se tek treba napisati, ali put stvaranja ovog 17 milijunskog Bobanovog projekta na sličan način „miriše“ na put kojim se Bjeličin “europski Dinamo“ stvarao i kojim je klub u potpunosti zakoračio na europsku klupsku scenu. Uz novog vođu na mjestu predsjednika kluba kojem nije strano „voditi“, ni taj idući korak se iz ove pozicije ne čini toliko daleko!