Svakog ljeta u Hrvatskoj se pokrene priča o NK Koeficijentu. Taj izraz označava navijanje za sve hrvatske klubove u Europi kako bi se naš nacionalni koeficijent podigao, a kod nas se najčešće koristi u (polu)šali. Iako će svaki vatreni navijač Dinama pronaći barem malu zadovoljštinu u tome što je Hajduk ispao od tiranskog imenjaka, a svaki pravi Hajdukovac likovati nad porazom 9:2 od Bayerna, valjalo bi razmisliti je li to dobro i bi li u konačnici svima u prilog išlo da naši klubovi ostvaruju što bolje rezultate u Europi. Pogledajmo za početak što Europa donosi Dinamu:

DINAMO

Ove godine Dinamo je imao klupski koeficijent 56.000, što ga je svrstalo na 38. mjesto europskih klubova. S tim je koeficijentom Dinamu zagarantirano mjesto u prvom potu Europske lige, a da je kojim slučajem osvojio prvenstvo sigurno bi bio nositelj u svim kvalifikacijskim utakmicama za Ligu prvaka. Budući da je s novim formatom europskih natjecanja važnost potova postala zanemariva, to nije nešto što bi trebalo interesirati Dinamo samo po sebi. Ipak, klupski koeficijent Dinamu igra veliku ulogu jer postoji jedan način da se direktno uđe u Ligu prvaka. Ukoliko Ligu prvaka osvoji klub koji se kvalificira za nju i kroz državno prvenstvo, UEFA dodjeljuje jedno mjesto klubu s najvećim koeficijentom iz države koja nema automatski plasman u glavnu fazu Lige prvaka. Ove je godine to bio Olympiakos, čiji je koeficijent iznosio 56.500. Ukoliko se više stvari posloži, čak i drugoplasirani klub na toj imaginarnoj listi ostvaruje direktan plasman u playoff rundu kvalifikacija za LP, kao što je Dinamo ostvario u sezoni 24/25, kad mu je bilo dovoljno da prođe Qarabag za plasman u glavnu fazu.Dinamo ove godine kod koeficijenta gubi onu važnu 20/21 sezonu u kojoj je skupio 17.000 bodova, tako da je trenutno u velikom zaostatku. Uračunamo li bodove za plasman u EL i za pobjedu nad Fenerbahceom, Dinamo je ove sezone skupio 5.000 bodova i trenutno ima 44.000. Gledajući sve klubove koji u ovoj utrci konkuriraju Dinamu, ispred su Rangersi, Bodo Glimt, Olympiakos, Copenhagen i RB Salzburg. Nekoliko klubova je vrlo blizu, ali i dalje iza Dinama prema trenutnom koeficijentu.Gledajući iz Dinamove pozicije, ulazak u Ligu prvaka zbog financijske bi nagrade trebao biti sveti gral. Iako bi Dinamo čak i bez ijednog prikupljenog boda u ostatku natjecanja dogodine i dalje bio nositelj u svim kvalifikacijama, cilj koji bi trebao biti postavljen je skupiti što veći koeficijent kako bi se kroz nekoliko godina popelo na vrh liste klubova koji nemaju direktan plasman. Uostalom, nije baš posve suludo zamisliti da ove sezone u Škotskoj prvenstvo osvoji Celtic, u Norveškoj Viking, u Grčkoj AEK, u Danskoj Middtjylland, a u Austriji Rapid. U toj situaciji Dinamo bi imao iznimnu priliku zasjesti na prvo mjesto i dogodine igrati LP bez kvalifikacija. Naravno, prvi preduvjet je osvajanje domaćeg prvenstva i to bi svakako trebao biti prioritet. Ipak, zbog svega gore navedenog, zbog financija, a na kraju krajeva i zbog natjecateljskog duha, Europa se nikako ne smije zanemariti. Vrlo je važno imati duboku klupu i to će biti jak adut Dinama ove godine.Ukratko, Dinamo kao najuspješniji hrvatski klub svake sezone mora težiti što boljim europskim rezultatima kako bi sam sebi omogućio što lakši plasman u europska natjecanja i Uefinu blagajnu u narednim godinama. Što se tiče utjecaja na nacionalni koeficijent, tu će ipak trebati pomoć ostalih klubova.

RIJEKA

U trenutnu je sezonu Rijeka ušla s koeficijentom 12.000, a samim ulaskom u Konferencijsku ligu već je sad došla do koeficijenta od 11.500. Gledajući ekipe koje su ulazak u KL izborile kroz kvalifikacije, možemo zaključiti da je koeficijent od 14.000 bio dovoljan za poziciju nositelja u svakom kolu. Ako znamo da pobjeda u svim europskim natjecanjima nosi 2 boda za koeficijent, vrlo je izvjesno da si je Rijeka učinila uslugu izgubivši od Paoka u kvalifikacijama za EL. Iako se u KL igraju dvije utakmice manje, protivnici su značajno lakši i vrlo će vjerojatno tamo puno lakše osvajati bodove. Već s jednom pobjedom i jednim remijem Rijeka bi nadmašila koeficijent od 14.000, koji je ove sezone bio dovoljan za nositeljstvo u KL, a ako pogledamo protivnike, može se očekivati i bolji rezultat od toga. Ako svemu tome pridodamo i činjenicu da financijske nagrade u KL nisu značajno niže od onih u EL, ulazak u KL je za stvaranje europskog kluba idealan prvi korak.Sve u svemu, Rijeci ova sezona može igrati ključnu ulogu za iskorak. Podizanjem koeficijenta na 17-18 dovela bi se u situaciju da je kroz idućih pet godina vrlo vjerojatno nositelj u svim kvalifikacijskim fazama KL pa bi na njihovom mjestu možda najpametnije bilo ići “all in” na Europu ove sezone. Čak i ako na kraju sezone ne bi uspjeli izboriti neko od mjesta koje vodi u Europu, ovaj europski izlet je prilika da se koeficijent nabije toliko da mu jedna propuštena europska sezona ne igra veliku ulogu.

HAJDUK

U kontekstu Hajduka možemo pričati isključivo o propuštenoj prilici. Zahvaljujući lošim rezultatima otprije, čak i samim prolaskom protiv Dinamo Cityja bi si Hajduk podigao koeficijent za 0.500 i sad bi iznosio 10.500. To mu ne bi odigralo neku značajnu ulogu, ali pobliže prikazuje koliko je Hajduk zapravo nisko pao. Ono što se kod njih mora dogoditi ukoliko žele konstantan priljev iz Europe je jedno ozbiljno odrađeno ljeto u kojem se prolazi jednog jakog protivnika u playoffu i ulazi se u glavnu fazu KL. Koeficijent je dovoljno nizak da se manje-više ništa ne može izgubiti, a stabiliziranjem koeficijenta iznad 15.000 klub se u pravilu postavlja u poziciju konstantnog nositelja i ima puno lakši pristup Konferencijskoj ligi, a tako i novcima koji popunjavaju dobar dio budžeta. Dodatan plus za Hajduk, kao i za Rijeku, je taj što je stanje u SHNL-u takvo da će vrlo izgledno uhvatiti europska mjesta bez prevelike muke. Ono na što se Hajduk ove sezone treba fokusirati je hvatanje minimalno drugog mjesta i borba za osvajanje Kupa. Ulazak u kvalifikacije za Europsku ligu (a pogotovo LP) dao bi im prijeko potreban “padobran” i dva pokušaja da izbace nekog od jačih protivnika. Koliko je to važno najbolje je pokazalo ovo ljeto u Rijeci.

OSTALI KLUBOVI

Situacija nije bitno različita ni kod ostalih hrvatskih klubova. Najviše za propuštenom prilikom može žaliti Osijek, koji bi u ovoj europskoj sezoni bio nositelj u trećem kolu kvalifikacija za KL, a dogodine to zbog ovosezonskog izostanka više neće biti. To ga nažalost stavlja u poziciju da se dvaput bori protiv nominalno jačeg od sebe, što značajno otežava posao. Naravno, prvi i osnovni cilj Osijeka, kao i Varaždina i svakog drugog ambicioznog prvoligaša treba biti stvaranje momčadi koja će moći konstantno sudjelovati u europskim natjecanjima. Osijek se mora vratiti među “veliku četvorku”, a Varaždin i ostali se moraju potruditi da iskoriste Osijekov pad budžeta i ubace se na to mjesto jer je osvajanje novca iz europskih natjecanja najbrži način za klupski iskorak.

DAKLE, TREBAMO LI NAVIJATI ZA NK KOEFICIJENT?

Svaki naš klub trebao bi težiti ulasku u skupine europskih natjecanja radi vlastite koristi. Sami ulazak u skupine donosi preko tri milijuna €, što je veliki dio budžeta naših klubova. Lakše zatvaranje budžeta ili povećanje istog ključno je za rast klubova, tako da ovo našim klubovima jednostavno mora biti prioritet. Naši se klubovi profiliraju kao razvojni, ali puno je lakše dobiti novce od Uefe, nego se kladiti na to da će razviti talenta kojeg će moći skupo prodati. Kad smo već kod toga, lakše je prodati igrača koji se pokazao u europskom izlogu nego onoga koji nije igrao izvan HNL travnjaka.Hrvatska je u ovu sezonu ušla kao 21., a trenutno se nalazi na 22. mjestu Uefinog poretka. Nekoliko pobjeda Dinama i Rijeke, uz kikseve rumunjskih i izraelskih predstavnika, mogle bi nas pogurati da se dignemo na 20. mjesto. To samo po sebi ne donosi ništa, ali nas drži podalje od 25. mjesta, što je dobro izbjeći jer prvak te države igra jedno kolo više u kvalifikacijama za LP. Često se spominje 15. mjesto kao jako važno jer ono daje jednog predstavnika više, ali budući da smo posljednjih godina najčešće imali samo jednog koji dođe do skupina, u tom bi se slučaju njegovi bodovi dijelili s 5 umjesto s 4 i to bi vjerojatno bilo kratkog vijeka. Zbog toga valja istaknuti 16. mjesto na poretku kao ono koje i dalje ima četiri predstavnika, ali onaj u EL kreće od drugog kola, a ne od prvog, kao što je trenutno slučaj.Dok god se državni koeficijent računa na način da se uspjeh klubova dijeli s brojem predstavnika, Dinamo više od ovoga teško može sam. Za podizanje nacionalnog koeficijenta ključno je da Rijeka ove sezone ostvari nekoliko pobjeda, kao i to da Hajduk čim prije konačno uđe u skupine i izbori se za status nositelja u budućnosti. S tri predstavnika u Europi već bismo si značajno podigli šanse, a četvrti koji bi se uključio u to bio bi šlag na tortu. Ukoliko se to dogodi, vrlo ćemo se brzo moći uključiti u borbu za 15. ili 16. poziciju.Na kraju ove analize postavlja se pitanje iz ovog podnaslova. Ukratko, odgovor je da trebamo. Svaki uspjeh naših klubova u europskim natjecanjima svim ostalim klubovima donosi uglavnom dobro. Podiže se nacionalni koeficijent, rastemo na Uefinom rankingu, a novac koji klub uprihoduje ne treba gledati kao sredstvo za stvaranje razlike u odnosu na ostale klubove, nego kao porast budžeta naših klubova u totalu. Bogatiji Dinamo, Rijeka ili Hajduk imat će veći budžet za potrošiti na igrače. Moći će igračima dati bolje ugovore, moći će privući bolje igrače i moći će isplatiti veće odštete kad kupuju igrače iz Gorice, Slaven Belupa, Istre i sl. Osim toga, višak novca u blagajni moći će se namijeniti za obnovu travnjaka, stadiona, dizanje plaća trenerima itd. Sve u svemu, što više novca uđe u velike klubove, više bi trebala profitirati cijela liga. Kao i u ostalim poslovima, i u nogometu novac diktira većinu toga. Iz tog razloga svatko bi od nas trebao ostati racionalan, zatomiti ono veselje koje doživimo kad nam se mrski rival obruka i podržati naše klubove u Europi jer će njihov uspjeh dugoročno donijeti korist cijelom hrvatskom nogometu. Ali opet - kako je rekao ekonomist John Maynard Keynes - u dugom roku svi smo mrtvi…