Živimo u čudnim vremenima: narativi postaju činjenice, a kad činjenice ne odgovaraju narativu – tim gore po činjenice. Cilj ove umotvorine jest, uz pomoć podataka, probati prikazati širu sliku modernog nogometa na najvišoj razini. Povećava li se nejednakost među klubovima „liga petice“? Tko troši racionalno, a tko je reinkarnacija Cityja iz faze Robinha? Odgovori na ta i slična pitanja slijede u nastavku.

Di su pare?

Naravno, klubovi Premier lige troše uvjerljivo najviše (ukupan godišnji trošak plaća). U trenutačnoj sezoni na drugom mjestu je La Liga s cca. 60 % budžeta raskalašenih Engleza, slijede Serie A i Bundesliga s otprilike polovicom troška PL. Napaćena braća Francuzi, nakon debakla s TV-pravima te kresanja troškova mrske katarske filijale, su ispod 1/5 proračuna klubova PL. Frapantno zvuči podatak kako je ukupan trošak plaća u Ligue 1 ove sezone pao za više od 30 %, dok najniži budžet jedva premašuje 6 milijuna (prošle sezone najniži budžet je iznosio 11,5 milijuna). Najmanji ovogodišnji budžet u Ligue 1 (Le Havre) je 2,5 puta manji nego najmanji u ostalim ligama petice (Union Berlin u Njemačkoj). Dugoročno, jasno je kako francuske klubove, pogotovo one s manjom navijačkom bazom te stoga i limitiranim izvorima prihoda, čeka neizvjesna budućnost.

Metodologija

Ne postoji jasna i nedvosmislena formula za nejednakost nogometnih liga; stoga je potrebna arbitrarna primjena koncepata iz drugih područja kako bi se pokušala brojčano izraziti nejednakost, a time omogućilo i praćenje nejednakosti kroz sezone. Nejednakost kao pojam je uvelike vezan uz političku ekonomiju, čak postoje i teorijski okviri koji na temelju nejednakosti određuju mogućnost revolucije, a postoje i primjeri povijesni primjeri. Posljedično, prvi koncept koji ću pokušati primijeniti jest Palma ratio - vrlo jednostavna formula koja izražava nejednakost unutar države kao primanja 10% najbogatijeg djela populacije podijeljen s primanjima 40% najsiromašnijih; veće vrijednosti znače naravno i veću nejednakost. Na primjeru PL ove sezone, tako izračunata nejednakost bi bila jednaka - godišnjem trošku plaća Cityja i Arsenala (top 2 ili top 10%) podijeljenom s troškovima plaća najsiromašnijih 8 klubova (40% najsiromašnijih). 

Drugi korišteni koncept za izračunavanje nejednakosti jest koeficijent varijacije - pojednostavljeno, koliko su vrijednosti raspršene u odnosu na prosječnu vrijednost. Slično, sto veći koeficijent varijacije - veća nejednakost.  Podaci o plaćama su preuzeti s fbref.com, a koji podatke pribavlja od Capologyja. Kao sto je i navedeno, podaci za mnoge klubove nisu javno dostupni te je određen dio istih procjena što na mikrorazini (klubovi) može utjecati na točnost analize. 

Minus i plus

Ponovljeno sto puta, svejedno ključno za koncept ove analize, postoji snažna korelacija između plaća i konačnog poretka na tablici. Posljedično, za kompetitivnu i zanimljivu ligu dugoročno su ključne što manje nejednakosti između budžeta klubova. Ovako dolazimo do prvog iznenađenja za autora: najmanje nejednakosti, tj. najravnopravnija financijska borba je baš u PL (koristeći i Palma ratio, ali i koeficijent varijacije). Na drugom mjestu je Serie A, zatim Bundesliga i La Liga među kojima su poprilično male razlike, te na kraju Ligue 1 gdje je PSG u zadnjih 5 sezona doktorski potrošio 3/4 ukupnog troška svih ostalih klubova; za usporedbu, City je u Engleskoj tek na 11 %.

Di gonimo?

Nadalje, donekle neočekivano, trendovi vode ka smanjenju financijskih nejednakosti unutar top-liga. Primjerice, kada usporedimo Palma ratio za sezonu 2021/22 s aktualnom, nejednakost se smanjila za otprilike 40 % u PL, La Ligi te Bundesligi; dok Italija i Francuska malo kaskaju s otprilike 25 %. Interpretirajući: ove sezone prva dva kluba u Engleskoj troše 40 % manje u usporedbi s 8 najsiromašnijih nego sezone 2021-2022. Kako to - kako to? Zadnjih 8 ove sezone troši 55 % više nego prije 5 godina. Slična dinamika je prisutna i u Španjolskoj te Njemačkoj, dok se u Italiji nejednakost smanjuje jer bogati (poglavito Juventus) troše značajno manje. 10. budžet u PL je tu negdje s povijesnim gigantima poput Milana, sinonima za uspjeh poput Leipziga. Budžet Marseillea, Fiorentine ili Villarreala je pak usporediv s ekipama koje se bore za opstanak u PL. 

Utjecaj na rezultat

Kontra-intuitivno prethodnom zaključku, smanjivanje financijskih razlika nema za posljedicu i smanjivanje bodovnih razlika. Dapače, trend u većini liga jest prema blagom rastu, u najboljem slučaju stabilizaciji, nejednakosti u osvojenim bodovima. Prema Palma ratio rastu bodovne razlike između top 2 te 8 najgorih. Koliko god ekipe s dna trošile vise, još uvijek su financijske razlike naspram vodećih višestruko prevelike. Stoga, u zatvorenoj ligi s ograničenim brojem kola, te još uvijek značajnim razlikama između financijskog potencijala vrha i dna, rast budžeta klubova s dna nema za posljedicu neizvjesnije utakmice. Primjerice u PL, iako su u proteklih 5 sezona klubovi s dna vise nego poduplali trošak placa, još uvijek troše manje od 1/4 budžeta Cityja, te manje od 1/3 budžeta bilo kojeg od top 5 financijskih giganata. Zaključno, ishodišna točka, u kojoj su razlike u budžetima toliko velike, čak i uz značajno ujednačavanje budžeta, još uvijek osigurava dovoljno velik financijski disparitet, a time i manjak kompetitivnosti između velikih i malih (uz pozitivne ili negativne anomalije na razini klubova - vise u nastavku).  

I bogati plaću / suze sina razmetnoga 

Prije nego krenemo na nagrade u ovoj prestižnoj kategoriji, potrebno je napomenuti kako će po prirodi korištene priproste formule (ukupan trošak plaća / broj osvojenih bodova) bogati uvijek biti pri vrhu – moguće je potrošiti beskonačno puno, ali je broj bodova koji se mogu osvojiti ipak ograničen. Za kvalifikaciju u ovoj prestižnoj kategoriji, klub je morao sve zadnje 4 sezone, koje ulaze u izračun, odigrati u prvoj ligi.

“Iznenađujuće” Manchester United i Chelsea su u prošle 4 završene sezone uspješno ulupali daleko najviše za svaki osvojeni bod. Zanimljivo, i Chelsea, a pogotovo United, u trenutačnoj sezoni troše značajno manje na plaće nego prošle. Potrebno je istaknuti i značajan rast plaća kod Liverpoola od 25 % u usporedbi s prošlom sezonom, čime se progurao na treće mjesto iza Cityja i Arsenala, dok je United ispao iz top 4 te se nalazi tek na 5. mjestu (živjeli otkazi čistačicama i ukidanje toplih obroka).Kod Talijana nagrada „zbogom pameti“ za raskalašno osvajanje bodova pripada Juventusu. Od zanimljivosti, vrijedi notirati i značajan rast troškova ove sezone u Napulju (tzv. KDB tax) te Rome.

U La Ligi pobjednik je vjerojatno Sevilla koja je za usporediv broj bodova u prošle 4 sezone uspjela potrošiti više nego duplo u usporedbi s Celtom Vigo. Što se tiče španjolskih zanimljivosti, best of the rest po trošku predvodi Athletic Bilbao, ali to valjda i ide tako kada je zabranjeno kupovanje van bazena, pa se braću Williams ne pita za cijenu. 

Njemačke uzdanice su Wolfsburg i Gladbach, dok se kod Francuza donekle ističe Nantes, koji je osim jedne sezone sve ostale u top 10 po plaćama, a samo jednu od tih sezona je i uspio završiti u top 10 (9. u sezoni 2021/22).

Brighton i drugi štreberi

A sad uspješnice, koje su moram priznati također poprilično očekivane. Kod Engleza prva tri mjesta uzimaju Brighton, Brentford i Bournemouth. Kod Talijana, s obzirom na visok broj osvojenih bodova, a ograničen trošak, izdvajaju se Bologna, Atalanta i Torino. Već prije spomenuta Celta, kao i Betis, su visoko plasirani u uspješnom korištenju Excela, a top 3 u španjolskoj su: Rayo, Mallorca i Getafe. Kod Nijemaca apsolutni kralj je Freiburg, a vrijedi spomenuti i Union, Mainz te Stuttgart. Marseille i Lyon bi u Francuskoj vrlo vjerojatno mogli nešto naučiti od Lensa, Bresta i Strasbourga koji, čini se, znaju što i kako.

Zakljuċak 

Iako podaci prikazuju smanjenje financijskih nejednakosti unutar liga petice, početne razlike su dovoljno velike kako bi se održao status quo - dominacija favorita, a ishodi poput Leicesterovog osvajanja 2016. godine ostaju “one in a million”. Financija dominacija PL je i ostat će neupitna, slijede Primera, zatim i Seria A koje obje već 5 godina više manje stagniraju, te Bundesliga koja bilježi rast financijske moći i mogla bi ubrzo prestići Serie A. Od svih liga, Francuzi su u daleko najtežoj situaciji i bez pronalaska rješenja za TV prava srednji i manji klubovi Ligue 1 teško mogu ostati kompetitivni. 

Sto se tiče klupske razine, postoji jaka korelacija između medijski percipirane stručnosti te financijske efikasnosti - u PL najmanje po osvojenom bodu troše ekipe koje su poznate po naprednom korištenju podataka i modela (Brighton, Brentford i Bournemouth); u Italiji se ističu Bologna ili Atalanta - također klubovi poznati po racionalnom trošenju, izuzetno dobrom scoutingu te jasnom identitetu / viziji igre. Može li stručnost kupiti titule? Ne, ali može osigurati nerazmjerno visok plasman s obzirom na ulaganja; no ipak postoji određena razina ulaganja bez koje je opstanak glavnih igračkih uzdanica nemoguć, a time i borba za titulu. S druge strane, mogu li financije kupiti titule? Ovisi, u slučaju PSG i manje kompetitivne lige poput Francuske - da; u Engleskoj, s obzirom na financijske mogućnosti i akumulirano znanje kod konkurencije, zasigurno ne. 

——Ispod tablice s obrađenim podacima, ako je netko zainteresiran za raw-dataset, tu sam.