Završio je prvi krug prvenstva pobjedom protiv novopridošlog člana najvišeg ranga hrvatskog klupskog nogometa. U posljednjih 9 utakmica je Hajduk osvojio 19 bodova. Nije impresivno, no zasigurno nije ni loše. Na diobi je prvog mjesta, drži se blizu generalnog okvira od 20 bodova po krugu koji je potreban za održavanje statusa pretendenta za naslov prvaka. Pogled na tablicu može zadovoljiti navijače i nastavi li bijela družina prikupljati bodove ovim tempom, ostvarit će rekordnu sezonu od osnutka lige 10. Ipak, razina osjetnog nezadovoljstva oko kluba ipak raste.
Porast prisutnog nezadovoljstva temelji se na dojmu i predstavi Hajduka u Vinkovcima protiv Vukovara, a nastavlja se na prethodnu utakmicu na Poljudu protiv Lokomotive. Razina beznadnog mučenja u prvom poluvremenu, koje je podsjetilo na najgore utakmice prošlogodišnjeg umarajućeg Hajduka, prekinuta je tek Pukštasovim pobjedničkim pogotkom iz drugog poluvremena. Da, prelazak na igru s krilima nakon odigrane polovice susreta je statistički podigao Hajdukov napadački segment, ali ta promjena nije bila dovoljno snažna da utječe na opći dojam. Uostalom, najveće pitanje nakon utakmice je što bi se dogodilo da Vito Čaić nije imao trenutak neopreznosti zbog kojeg je Vukovar igrao s igračem manje 72 minute (kad se ubroji i sudačka nadoknada) pa je teško i realno sagledati zbivanja na terenu značajnom periodu susreta.
Iskustvo gledanja Hajdukove protekle dvije utakmice govori da je trener Garcia ili odustao od svoje ideje ili je počeo od nje odustajati. Kako je moguće da trener, koji se dovede kako bi igrao određeni tip nogometa i proveo ideju igre oko koje postoji generalni konsenzus, najednom nakon 2-3 mjeseca rada shvati da mu stil koji je kontinuirano producirao veću kontrolu i brojnost napadačkih prilika više ne odgovara. Kako je moguće da Hajduk 4.10.2025. izgleda kao da nije napravio smjenu trenera prije sezone i počeo neku novu priču? Hajduk ima problem već duže vrijeme. Taj problem nije ni Garcia, ni Gattuso, ni Leko, ni Karoglan, ni Valdas. Svi navedeni treneri su pokazali kvalitetu i svi su u jednom trenutku bili prisiljeni prilagođavati svoje ideje pod pritiskom kratkoročnih rezultata i svaki je završio igrajući dosadniju, neatraktivniju i neefikasniju verziju nogometa od onoga što su prvotno zamislili. Sve navedene trenere je Hajduk potrošio prvenstveno psihički, a potom nogometno. Samo jedan je uspio izdržati cijelu sezonu na klupi, a i on je odlučio otići prije nego što se 30. kolo prvenstva odigralo. Nadalje, taj problem nije ograničen samo na trenere. Koliko puta su igrači dovedeni kao prinove ili pojačanja te bi prvotni period oduševljenja bio ubrzo zamijenjen slabim izdanjima na terenu? Očito da Hajduk nije pokazao samo kontinuitet podbačaja u nogometnom smislu, već i kao poslodavac ne uspijeva zadržati dovoljno kvalitetnu razinu radne atmosfere koja bi zaposlenicima olakšavala, a ne otežavala posao.
Teško mi je iz ove pozicije suditi o načinu rada i zašto je dobri Gennaro rekao da jedna godina rada u Hajduku mentalno iscrpi osobu kao pet godina u drugim klubovima. Budući da nisam direktno uključen u rad kluba ne mogu znati zašto struka već dugo vremena ne donosi rezultat koji bi objektivno mogla pružiti ali kao investirani navijač mogu primijetiti da je hajdučko okruženje, ne samo klub, obilježeno brojnim suprotnostima koje ga sputavaju. Treba vrijeđati igrače i treba im se pružiti podrška, treba smijeniti trenera i treba ga pustiti da radi, treba stabilizirati klub i treba izlaziti u javnost s neobičnim intervjuima pred derbi, treba ići na utakmice, ali je bila bolja atmosfera dok su išli samo najvjerniji. Navedeno je tek nekoliko primjera učestalo ponavljajućih suprotstavljenosti koje uzrokuju zastrašujuću količinu emocionalne potrošnje u svima koji su barem malo uključeni u Hajdukov put.
Najveći katalizator trenutnog stanja je rastrganost između slavne prošlosti i aktualne prosječnosti što dovodi do taloženja frustracije iz sezone u sezonu. Sve dok se ne pojavi netko s dovoljno hrabrosti da ponovno definira Hajduk do promjene neće doći. Netko tko je voljan držati se svoje riječi i ne samo istrpiti trenera, već ga natjerati da bude istrpljen. Jer što to uopće znači hajduk? Prvo značenje, s obzirom da osmanske vlasti više nema, definira ga kao odmetnika, nekoga tko se pobunio protiv vladajuće strukture. Druga definicija mu daje obilježja oštre, ponekad nasilne osobe, s kojom je nemoguće izaći na kraj. Spajajući dva značenja u cjelinu dovodi nas do zaključka kako se radi o osobi koja se oštro, ponekad i nasilno buni protiv poretka i na čije djelovanje dominantna struje nema adekvatan odgovor. On je naporan, dosadan i prije svega uspješan. I doista, klub se kroz godine bunio protiv aktualnog stanja upravljanja hrvatskim nogometom, pokušavao je napraviti promjene, no s njim je itekako bilo moguće izaći na kraj. Kako na terenu, tako i izvan njega Hajduk nije bio dovoljno oštar, sportski nasilan te nije nikome predstavljao značajan problem. Možda zato što se pola hajdučke prirode izgubilo u performativnom buntu, manjku kvalitete i pristanku na poraz te se s vremenom zaboravilo kako hajduk nije hajduk dok ga prati neuspjeh. Ukoliko splitski bili žele biti uistinu hajduci, i klub i oni koji ga okružuju moraju postati odlučniji, oštriji i tvrdoglaviji nego što jesu, a kad pritisak postane prevelik ne trebaju gledati dalje od vlastitog imena i ohrabriti trenera koji radi dobar posao.
Svaka ti je na mjestu. Mene iskreno čudi svake godine iznova ta euforija iako se godinama ne događa ništa pozitivno s klubom niti se prije svega dovode kvalitetni pojedinci. I najbolji trener na svijetu da dođe, ne može od 11 panjeva napraviti šumu. Već godinama unatrag, potpuni promašaj su mi dolasci brojnih igrača i nevjerojatno je da se ne dovede bolji stručnjak ili da se pažljivije biraju igrači. Hajduk trenutno raspolaže s 5 vratara, a friško dovedeni Ivušić je sve samo ne pojačanje unatoč iskeširanoj velikoj sumi, a vratar njegovog kalibra poput Lučića sjedi na klupi kao i par "domaće dice" koji svoju priliku očito neće dočekati tako brzo. Dovedeni Španjolci također zasad se natječu tko je veći promašaj. Guillamon doveden na temelju stare slave isto kao i Rebić koji niti ne radi razliku na terenu, a od 2021. do sad je postigao anoreksičnih 9 pogodaka. Dovode se igrači na temelju toga koliko glasno će fanovi vrištat, a ne na temelju toga uklapaju li se u željene postavke igre ili imaju li kvalitete. Slažem se s prethofnim komentarom da je histerija oko kluba enormna, ali enormna je i količina deluzija koja se vrti oko istog. Kad ti jedna legenda kluba kao što je Vladimir Balić nekoliko puta na javnim televizijama pred utakmicu izjavi da Hajduk ne treba puno petljati i taktizirati već je jedino bitno i potrebno loptu što prije dodati do Livaje da on odradi sve, onda je jasno koliko je sati i koliko se vjeruje što igračima što treneru.
Ja ne znam o kakvoj euforiji se ovdje priča klub 2 godine je u stanju psihičke pomutnje koja se nalazi između histerije i lažnog realizma. Rebić će dignut formu već protiv Istre nešto pokazao. Garcia ako ostane 2 sezone možda uspije nešto i uraditi
Alkar P&C u sridu! Ovo bi trebao biti sukus razmisljanja svakog navijaca koji Hajduku zeli dobro. Kolicina psihoze koja okruzuje klub je nenormalna, pritisak kratkorocnog rezultata uzasan. Mislim da je Hajduk dobio dobrog trenera iza kojeg treba stati i dati mu vrijeme, ako treba i zrtvujuci kratkorocne rezultate naustrb dugorocne koristi. U postojecem kadru ima materijala za odlican rezultat, samo treba dopustiti treneru da radi svoje. Djecje bolesti ce nestati. I dok se ne ostvari izjava SD (klub, igraci, navijaci), Hajduk nece naprijed.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!
Josip Korda je podatkovni analitičar i nogometni skaut, koji je uz Tribina podcast od njegovih početaka. Kao podatkovni analitičar radi u IT industriji, dok u nogometu radi kao skaut i konzultant, a trenutno je skaut za FK Sarajevo.
Josip Paušić je nogometni analitičar koji je radio u stožerima Rijeke i Gorice. Godinama je bio vanjski stručni suradnik sportske redakcije HRT-a na emisijama vezanim za velika nogometna natjecanja, a tri godine je radio kao urednik emisije Lige prvaka i glavni urednik sportskog kanala PlanetSport.
Mihovil Topić je nogometni analitičar, kolumnist i suradnik nekoliko konzultantskih tvrtki specijaliziranih za napredne metode skautinga i moderne tehnologije koje sve više pronalaze svoje mjesto u nogometu. Godinama kombinira angažman u medijima i rad s nogometnim klubovima. Ta dva elementa kombinira i na Tribini.
Piastri sada ulazi malo preziheraški u utrkePrije 21 sati
Bilo bi jako nezasluženo da je Dinamo izgubio25.10.2025., 14:00
Jedan gol ne znači ništa, ali Nevistić nije u najboljoj formi25.10.2025., 12:01
Kako je presing Dinama funkcionirao protiv Malma?25.10.2025., 10:01
Šutira li Josip Mišić previše?25.10.2025., 07:59
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
/Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
/Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/