Počinje nova NBA sezona, što znači da ste vjerojatno već čuli staru pritužbu: "Ovo više nije prava košarka — svi samo šutiraju trice i bezglavo trče gore-dolje." O ukusima se ne raspravlja, ali činjenice su jasne — nikada se nije šutiralo više trica, niti igralo brže nego danas. Ipak, u svijetu gdje vrijedi pravilo da je brže = bolje, ima li smisla usporiti?
Matematika iza trica je jasna: uz slobodna bacanja i polaganja, trice su najefikasniji način za postizanje poena. To potvrđuje i graf koji prikazuje korelaciju između eFG% (effective field goal percentage) i broja pobjeda — što je eFG viši, to je omjer bolji. U tom kontekstu, šuterska revolucija ima čvrstu statističku podlogu.
Na pitanje “Kako želite igrati ove sezone?”, većina trenera odgovara bez razmišljanja: “Želimo igrati brže.” I doista, NBA je brži nego ikad — u sezoni 2024/25 prosječan pace iznosi 100.3 posjeda po utakmici, što je najviša vrijednost u posljednjih 30 godina.
No kad se pogleda korelacija između brzine igre i broja pobjeda, slika postaje zanimljiva — i daleko od intuitivne.
Grafovi iz sezone 2024/25 pokazuju da ne postoji povezanost između brzine igre i napadačke učinkovitosti (offensive rating), niti između brzine i broja pobjeda. Drugim riječima, igrati brže ne znači igrati bolje.
Zašto onda treneri inzistiraju na brzini? Jer više posjeda teoretski znači više prilika za poene. No ta logika funkcionira samo ako su ti napadi kvalitetni. Kada trener kaže da želi igrati brže, zapravo misli da želi da njegova ekipa što prije dođe do kvalitetnog šuta. Brzina ima smisla samo ako vodi do efikasnosti.
Primjer: Memphis, Atlanta, Oklahoma i Indiana — sve ekipe s visokim paceom i pozitivnim omjerom. Zajedničko im je to što imaju playmakere sposobne kreirati lagane poene u tranziciji. S druge strane, Washington i Chicago također igraju brzo, ali bez efikasnosti — njihova brzina ne donosi rezultat jer šutevi koje generiraju nisu kvalitetni.
Na suprotnom kraju spektra nalaze se Boston i New York, dvije od 5 najsporijih ekipa lige. Iako igraju u nižem tempu, obje bilježe pozitivan omjer pobjeda — što dodatno ruši mit o brzini kao preduvjetu za pobjede.
Kod Knicksa se pojavljuje zanimljiv uzorak: iako im je prosječni pace 97.6, imaju omjer 16–5 u utakmicama s preko 100 posjeda, dok su na 4–7 kad igraju ispod 92 posjeda. To sugerira da bi njima ubrzanje igre moglo donijeti bolje rezultate.
Zaključak je jasan: brzina sama po sebi ne donosi pobjede. Optimalni pace ovisi o tipu igrača, stilu napada i sposobnosti kontrole ritma. Kao i svaka druga statistika, pace je kao bikini — otkriva puno, ali ne ono najbitnije.
Pace o kojem smo danas pričali odnosi se na prosjek na razini sezone, ali najbolje ekipe znaju mijenjati tempo ovisno o protivniku i trenutnoj situaciji na terenu. Upravo ta sposobnost prilagodbe razlikuje dobru ekipu od vrhunske. Treneri koji to prepoznaju mogu tempo koristiti kao taktičko oružje — ne kao dogmu.
U sljedećoj iteraciji NBA košarke, mogli bismo gledati borbu stilova, gdje će se ekipe truditi nametnuti tempo koji njima najviše odgovara. Ne najbrži — nego najefikasniji.
Izvor podataka: Basketball Reference, sezona 2024/25
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!
https://i.postimg.cc/Z5s0phSG/Efg-i-pobjede-update.png
https://i.postimg.cc/VkZ5ncwy/Paca-i-pobjede-update.png
https://i.postimg.cc/2S93hfYD/pace-off-rating-update.png
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
/Ne sviđa mi se
/