Kada je Hajduk 2021. godine odlučio ugasiti svoju B momčad, reakcije javnosti bile su prilično mlake. Tadašnji predsjednik kluba Lukša Jakobušić objasnio je odluku „rezanjem troškova“, navodeći da je druga momčad „bijelih“ klub godišnje stajala 10,9 milijuna kuna, odnosno oko 1,4 milijuna eura.

No uzme li se u obzir koliki su igrači ponikli upravo iz te momčadi i koliko je klub od njih kasnije zaradio, postavlja se pitanje – je li Hajduk zapravo ukinuo vlastiti izvor profita?

U ljeto 2021. Hajduk je ostvario značajne prihode od transfera: Kreković je prodan za 200.000 eura, Jairo i Jakoliš po 500.000 eura, a uz to su klub napustili Stanko Jurić (2 milijuna eura) i Mario Vušković, koji je otišao na posudbu u HSV za 1,2 milijuna eura, kasnije i u trajni transfer od 3 milijuna eura.

U isto vrijeme klub se riješio skupih ugovora Caktaša i Jradija, čime je, realno, već pokrio trošak održavanja B momčadi. Jurić, Vušković i Kreković su, dakako, izdanci upravo Hajdukove B momčadi, pa možemo reći kako je B momčad sama zaradila za sebe.

Rezultati druge momčadi

Rezultati Hajduka II bili su više nego solidni:

Sezona 2017./18. – 5. mjesto

Sezona 2018./19. – 4. mjesto

Sezona 2019./20. – 6. mjesto

Sezona 2020./21. – 15. mjesto (uz zadržan status drugoligaša)

Loši rezultati sigurno nisu bili razlog gašenja, jer momčad je imala kontinuitet i stabilnost.

Jakobušićeva strategija: sve na prvu momčad

Jakobušić je ukinuo drugu momčad isključivo radi kratkoročnih ciljeva za koje se nadao da će ih postići tijekom svojeg mandata. Što bi se u skijaškom žargonu reklo – „spustio se na glavu“ – uložio je sve u prvu momčad ne bi li uspio uhvatiti naslov prvaka ili grupnu fazu nekog europskog natjecanja. Za cijenu druge momčadi te je godine doveden Filip Krovinović.

Dugoročno se Jakobušićeva odluka pokazala pogrešnom. Možda su se troškovi druge momčadi mogli smanjiti na bolji način od potpunog ukidanja. Po riječima tadašnjeg predsjednika, Hajdukova druga momčad brojala je 41 igrača, no umjesto potpunog gašenja racionalnija bi bila redukcija kadra na 18–20 igrača uz priključivanje juniora. Hajduk od ukidanja B momčadi nije osvojio naslov prvaka, nije se kvalificirao ni u jedno europsko natjecanje, Jakobušićev se rizik nije isplatio, a on je to platio glavom.

Financijski učinak B momčadi

Hajdukova B momčad stvorila je igrače koji su klubu donijeli više od 30 milijuna eura:

Kroz B momčad su prošli i igrači poput Ive Grbića, Tonija Teklića, Ivana Prtajina, Denija Jurića, Daria Špikića i Jurice Pršira, koji su iz Hajduka otišli bez odštete, ali s ugrađenim klauzulama o postotku budućeg transfera.

Neki su se, poput Kalika, Dolčeka i Šege, čak vratili u Hajduk.

Povratak B momčadi – pa opet odustajanje

U proljeće 2025. činilo se da se B momčad vraća. Hajduk je doveo Maria Maloču kao vođu nove ekipe i sve je ukazivalo na to da će „bijeli“ ponovno imati drugoligašku momčad.

No zbog neorganiziranosti i nesposobnosti Hrvatskog nogometnog saveza, projekt nije zaživio. Četiri mjeseca kasnije klub je odustao od plana.

Ponavljaju li Rakitić i Vučević Jakobušićevu pogrešku?

Hajduk ove sezone izgleda iznenađujuće dobro, a to ima još veću težinu uzme li se u obzir da veći dio utakmica igraju bez svojeg najboljeg igrača – Marka Livaje.

Situacija djeluje kao da su u Hajduku ponovno namirisali krv te će svim sredstvima krenuti po naslov prvaka. Kratkoročno, ako „bijeli“ konačno stave ruke na pehar, to će se pokazati kao dobra odluka, no dugoročno Hajduk ponavlja pogreške iz prošlosti.

Možda je ideju o drugoj momčadi poremetilo to što su potencijalni kandidati za nju postali standardni igrači u prvoj momčadi – Mlačić, Hodak – ali opet, tu su i igrači koji bi imali velike koristi od igranja u B momčadi, poput Lončara, Durdova, Brajkovića, Skoka, Capana, Juraka, Skelina i Silića.

Dodatno, kao alternativa B momčadi nameće se Hajdukova suradnja s Uskokom, pa u trećem rangu hrvatskog nogometa nastupaju već spomenuti Jurak, Skoko i Lončar. Taj treći rang hrvatskog nogometa sami su Hajduk i Dinamo nedavno ocijenili neadekvatnim za razvoj mladih igrača.

Ostaje vidjeti hoće li Uskok na Hajdukov pogon uspjeti izboriti plasman u drugi rang, u koji će se kvalificirati prve dvije momčadi iz trećeg ranga. Za sada ta mjesta drže Mladost Ždralovi iz Bjelovara i zagrebačka Kustošija.

Ako to ne uspije, jasno je da Hajduk dugoročno nema dobru strategiju razvoja mladih igrača ni njihova prijelaza u seniorski nogomet.

Što su donijele sezone bez B momčadi?

Hajdukov proračun dosegnuo je rekordnih 47,2 milijuna eura, ali to nije rezultat gašenja druge momčadi. Trošak od 1,4 milijuna eura činio bi tek 3 % današnjeg proračuna.

Od tada su iz akademije prodani samo Luka Vušković i Dominik Prpić.

Primjer Marka Capana najbolje pokazuje manjak razvojne platforme: iako je bio smatran jednim od kandidata za prvu momčad, bez prave natjecateljske prilike u drugom rangu nije napredovao. Dolaskom svakog novog trenera Capan bi bio u krugu prve momčadi, igrao bi na pripremama i započeo sezonu, ali bi već nakon nekoliko kola ispao iz rotacije te trenutačno ne djeluje kao igrač spreman za prvoligaški nogomet.

S druge strane, njegov godinu dana mlađi kolega Ivan Katić, također izdanak Hajdukove akademije, rijetko spominjan i nezapažen, probio se do ozbiljne minutaže u SHNL-u te zaradio poziv u mladu reprezentaciju. Iz Hajduka je otišao put Dugopolja, odigrao sezonu u drugom rangu hrvatskog nogometa te se već sljedeće sezone probio u Lokomotivu.

Trenutačno je Hajduk u prvu momčad uspio ugraditi pozamašan broj igrača iz svoje akademije. Međutim, to više nalikuje na rezultat „više sile“ nego na strategiju. S Mlačićem je uspjelo — iako je njegova pogreška koštala Hajduka ispadanja iz Europe, on je svoju priliku iskoristio i pokazao da je potencijal na koji se može ozbiljno računati. Pitanje je što bi bilo s Mlačićem da se kojim slučajem Skelin nije ozlijedio te koji je plan Hajduk imao za njega.

Viši cilj ili viša sila

„Viša sila“ te ponekad natjera da doneseš neke odluke koje se u konačnici pokažu dobrima, a ako se pokažu lošima, uvijek se možeš izvući na „višu silu“. Jasna strategija i plan uvijek povećavaju šanse da doneseš dobre odluke.

Hajduk svoju strategiju izgradnje igrača za prvu momčad ne vidi kroz B momčad, iako se to pokazalo kao dobro rješenje. Ostavlja se za vidjeti krije li se iza toga neka druga, možda bolja strategija ili ih je „viša sila“ i ovoga puta natjerala na donošenje takve odluke. Jer osim višeg cilja (naslov prvaka) ili neobjašnjive „više sile“, ništa ne može realno opravdati odluku o neosnivanju B momčadi, budući da ni rezultati, ni trošak, ni okolnosti ne mogu opravdati gašenje projekta koji je klubu i sportski i financijski donosio dobit.