Garcia je odlučio ući u utakmicu s Varaždinom s istom postavom kao i protiv Rijeke izuzev dvije prisilne promjene (Sigur za Pukštasa i Silić za Ivušića). Bio je to hrabar potez s namjerom održavanja kontinuiteta momčadi s kojim je dao priliku igračima da dokažu, prvenstveno sami sebi, a posljedično i nama, da nisu slučajno osvojili dosadašnji broj bodova i da nisu toliko loši kao što je bila njihova izvedba u prošlom kolu. Rezultat takve odluke je bila početna nesigurnost i suzdržaniji pristup igri, ali kako je susret odmicao tako je i samopouzdanje igrača Hajduka polako raslo i Hajduk je, gledajući cjelokupni susret, bio bliži pobjedi, pogotovo nakon što je Varaždin ostao s igračem manje.
Što se same utakmice tiče, obje momčadi su bile usredotočene na stabilnost. Hajduk kroz kontrolu posjeda, a Varaždin kroz čvrstu obranu i kontrolu prostora te nijedna momčad nije pokazala previše u napadačkoj fazi, a za konačni rezultat su odgovorna dva igrača Varaždina. Prvi je Tomislav Duvnjak koji je putem savršenog voleja izvan 16 metara zaslužio pljesak poljudske publike, ali i divljenje svih gledatelja s malih ekrana. Neobično je mnogo izvanrednih golova primio Hajduk na Poljudu, ali ovaj pogodak je možda najbolji od svih. Jednostavno, naklon do poda. Drugi odgovorni je Oliver Zelenika. Da, napravio je pogrešku kod Hajdukovog izjednačujućeg pogotka, no njegove tri obrane su bile ključne za osvajanje boda u gostima s igračem manje i meni je, kao navijaču protivničke momčadi, najviše frustracija izazvao upravo on. Međutim, bez obzira na kratki period žala za propuštenim, smatram kako nitko s ove utakmice ne može otići pretjerano nezadovoljan i premda su oba trenera proglasila kako je upravo njihova momčad zaslužila više, rezultat je, s obzirom na prikazano, realan.
Ipak, gledajući širi kontekst, nije neobično da se u hajdučki puk uvuklo nezadovoljstvo. U tjedan dana prosula se značajna bodovna prednost i ne bi bilo normalno da su navijači zadovoljni. Možda bi ih umirilo da je Hajduk izašao na teren, pobijedio 8:0 i pokazao da je utakmica s Rijekom bila splet nerealnih i nesretnih okolnosti, no treba zadržati dozu racionalnosti. Nešto što se gradilo od početka sezone se iz nekih objektivnih razloga naglo urušilo i za očekivati je da će proći neko vrijeme dok se ponovno ne izgradi samopouzdanje igrača, ali i vrati povjerenje publike. U životu uvijek izgradnja traje dulje od rušenja i to je nešto za što svi kolektivno moramo imati strpljenja, dok god vidimo da je proces gradnje aktivan. Na izvedbu u utakmici protiv Varaždina se može gledati kao na prvi korak u oporavku i potrebno je razumjeti da neće svi rezultati biti pozitivni, no ukoliko je igra koliko toliko na mjestu i dok je ideja nogometa vidljiva ne treba puno kritizirati. Prošli smo kolektivnu nogometnu traumu i sada se moramo kolektivno nogometno oporaviti, a malo je prilika za oporavak kao što je derbi na Maksimiru.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/