Nakon otprilike mjesec dana pauze vratio nam se Hajduk u svojem, naizgled standardnom, proljetnom izdanju. Proljetni udarci koje u ego primamo svi mi koji jesmo Hajduk, na ovaj ili onaj način, postali su tradicija u posljednjih nekoliko godina. No, kao i mnoge pojave ove sezone, prvi udarac proljeća ima drugačiju prirodu u odnosu na one koje smo navikli primati.
Jedan od razloga leži u tome da je utakmica bila izrazito zabavna za gledatelje. Bez obzira na rezultatski katastrofalnih 20 minuta početka, bilo je jasno da je ovaj samo jedan od mogućih svjetova te da je 2:0 za Istru posljedica detalja i trenutaka. Naravno, Istra je svoje vodstvo zaslužila i postavkom igre i taktičkom pripremljenošću, no kad bi samo ta dva faktora bila utjecajna, rezultat bi u najmanju ruku bio 2:1, ako ne i 2:2. Međutim, ovo je bila utakmica trenutaka. Utakmica u kojoj su reakcija na priliku, odlučnost i hladnokrvnost činili glavnu razliku između poraza i pobjede i u tom segmentu je Hajduk potpuno podbacio. Čak je i taj, sada počasni, pogodak bio rezultat autogola igrača Istre. Može se reći i kako Garcia nije najbolje postavio momčad kad je riječ o defanzivnoj tranziciji i obrambenom postavljanju, može se reći i kako su igrači ispali previše naivni zbog svoje mladosti i neiskustva, ali kad se utakmica sagleda u cjelini, Hajduk je stvorio i više nego dovoljno dobrih prilika da iz ovog susreta izvuče sva 3 boda. Paradigma s kojom je Garcia ušao u susret se bazirala na namjeri zabijanja gola više od protivnika i momčad je taj način igre uspješno provodila sve do završnih udaraca, njih čak 22.
Ovaj susret nam je pokazao da je nogomet često sport trenutaka i detalja u kojima nekada presudi manjak ili višak kvalitete, a nekad višak ili manjak sreće. U ovom porazu utješna može biti tendencija sreće da bude poštena na većem uzorku i kad se radi o ligaškom sustavu natjecanja negdje uzme, a negdje da bodove. Stoga nas manjak sreće u ovom susretu ne smije obeshrabriti. Ako se pak radi o manjku kvalitete, možemo se pomiriti i s tim, a kao zadovoljštinu uzeti stil nogometa koji nas zabavlja i veseli, kao i momčad ispunjenu mladim i talentiranim igračima. Iz tih razloga je ovaj proljetni udarac drugačiji, boli kao i uvijek, ali nije napravio stvarnu štetu izuzev bodova.
Utakmice ovog tipa su ono što čini nogomet najpopularnijim sportom svijeta. Tih 90 minuta koje provedemo čekajući ključne trenutke većinom je ispunjeno u isčekivanju koje nas motivira da zadržimo pažnju na događanjima na travnjaku i zbilja je posebno kad njihov rasplet bude ključan faktor pobjede ili poraza. Zbog njih nekad tugujemo, nekad se radujemo, ali takvi rezultati se ne smiju koristiti kako bi se donosile presude o treneru, igračima ili klubu. Kad se gubi na ovakav način potrebno je prihvatiti poraz, nastaviti dalje radit i pouzdati se u ideju nogometa koja je očigledno kvalitetna.
Tribina je zajednica sportskih analitičara, komentatora, novinara i ljubitelja sporta!
2. Bambu zakovat za krov Poljuda i zaboravit na njega do isteka ugovora. Na početku sezone je već pokazao da nema inteligenciju igrat presing, a non-stop ispada i onda se taj presing raspadne
Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
/Ne sviđa mi se
/Reakcije na komentar
Sviđa mi se
Ne sviđa mi se
/