Pobjeda Hajduka u Osijeku je došla u duhu uobičajenog obavljanja svakodnevnih zadataka. Premda je Osijek znao zaprijetiti i Silić je zbog toga imao nekoliko dobrih obrana, ne mogu se oteti dojmu kako je manjak uzbuđenja tijekom susreta pretežito uzrokovan stanjem Hajdukovog protivnika. Iz tog razloga mi je teško biti oduševljen predstavom na Opus areni kao što bi možda bio da se pobijedilo momčad koja se nalazi u puno zdravijem stanju. Mogu samo izraziti zahvalnost što se Hajduk, usprkos svojim problemima, ipak ne nalazi u takvom ponoru i mogu pohvaliti čitavu momčad na pozitivnom dojmu. Izdvojio bih jedino Pukštasa i Guillamona kao igrače koje sam uistinu uživao gledati na spomenutoj utakmici, ali i Brajkovića koji polako u kontinuitetu pokazuje kako ipak može biti koristan ukoliko ga se postavi u odgovarajući kontekst.

Međutim, kako to biva, unutar i oko kluba nikada nije dosadno. Komentar određenog analitičara kojim se kritizira vodstvo i način upravljanja klubom je izazvao veliku neugodnost u Hajduku čije su strukture osjetile potrebu ući u otvoreni medijski sukob te čak i izboriti javnu ispriku Hrvatskog Telekoma. Ima li u tom konkretnom komentaru istine? Rekao bih da djelomično ima. Potrošnja stručnih i nogometnih kadrova uistinu je enormna. Hajduk izrazito brzo zapošljava i otpušta „legende“ i stručnjake koji dolaze u klub vođeni emocijama i nadom da će upravo oni uspjeti stati na kraj ovoj dugogodišnjoj suši. Hajduk zbilja je stroj koji melje svoje zaposlenike. No, propustilo se postaviti pitanje o uvjetima dolaska takvih kadrova. Dolaze li oni zaista iz ljubavi prema Hajduku ili vlastitom egu? Dolaze li raditi profesionalno ili misle nametati vlastitu samovolju u stvarima koje ne razumiju kako bi uspostavili vlast i u segmentima kluba na koje, po opisu posla, ne polažu pravo. Istaknuti problem je jedno, a ponuditi rješenje je nešto sasvim drugo. Potjerati sve uz „ajte ća“ i ne ponuditi konstruktivni prijedlog je izraz polovične analize stanja. Što bi Hajduk trebao? Formirati sustav na kontinuitetu radi kontinuiteta? Podrediti se pojedincima koji su došli zbog emocije? Možda bi napokon trebao početi zapošljavati ljude koji žele doći raditi, a ne osjećati se poput spasitelja. Kritika spomenutog komentatora ništa od navedenoga nije spomenula. Ona je komentar kombiniranog plitkog promišljanja, nadopunjen usporedbama dvaju sustava s potpuno različitim kontekstima, bombastičnim doskočicama i uvredama na osobnoj razini te je vidljivo da se iz tog monologa ne može izvući ništa posebice vrijedno. Nezadovoljstvo procesima u posljednjih nekoliko godina uistinu je opravdano, no ono se može izraziti na razne načine, a pozivanje na aktivaciju rušilačkih instinkta je najneproduktivniji od svih.

Ipak, reakcija službenog Hajduka putem priopćenja je nešto što osobno smatram nepotrebnim. Razumijem potrebu istjerivanja pravde u javnom diskursu, no s obzirom na trenutno stanje kluba na takve izjave ne treba trošiti energiju. Uostalom, u sportu u kojem je PR važan aspekt upravljanja, pisanje priopćenja iz pozicije uvrijeđenog kluba je nešto što će u većini slučajeva širu javnost okrenuti protiv tebe, a posebice u kontekstu kulture kompleksa žrtve koju ovaj klub baštini. Nije to problem iz razloga što Hajduk nije žrtva, to se uostalom i javno priznaje, već zato što je takva kultura izuzetno neproduktivna i štetna. Kao i svaki drugi aspekt, odnos s medijima je nešto što se sustavno gradi. Priopćenja i reakcije jesu alat u određenim situacijama, no bazirati medijsku politiku na pojedinačnim istupima ju čini manjkavom. Hajduk mora biti proaktivniji i graditi odnose s medijima koji su mu prijateljski nastrojeni, graditi odnose s projektima poput Tribine ili Iza pjace ili Ofenzive. Projektima koje su ljudi prepoznali kao kvalitetne i kojima se publika uvijek rado vraća iz razloga što želi čuti kvalitetno obrađene informacije i mišljenja utemeljena na kompleksnijoj argumentaciji. Medijski senzacionalizam i niske strasti mainstream medija će uvijek biti usmjereni protiv Hajduka, ali i drugih velikih klubova, čisto iz razloga što negativne vijesti privlače više klikova, a samim time i donose veću zaradu. Njihovi interesi se jednostavno ne poklapaju s Hajdukovim interesima i svaki pokušaj umjetnog uspostavljanja dobrih odnosa s takvim tipom medija završit će negativno sve dok ovaj klub ne postane objektivno uspješan i svojim rezultatima zasluži poštovanje koje uživaju drugi. Sustavno upravljanje klubom je ključ koji će otključati brojna vrata, a razno raznim medijskim provokatorima se ionako bave neke druge institucije. Zato manje priče, više rada (bro).